Hernik Anderson u jednoj svojoj priči pripovijeda kako jedna mala prodavačica žigica umire od hladnoće u Božićnoj noći. Tuda prolaze uređene gospođe u pratnji još uređenijih i bogatijih muževa  koji su se odzivali na jedan veliki božićni koncert i ples. Taj koncert i ples su zamišljeni kao u dobrotvorne svrhe – pomoći gladnima, bijednima i sirotnima.

 

Jedna od tih prolaznica je i suorganizatorica ove priredbe. Opazila je malenu kako dršće, ali nije smogla snage da joj se primakne ili pomogne jer je žurila da ne zakasni na ovaj veliki dobrotvorni skup gdje će dobiti tolike pohvale i predstaviti tolike važne osobe. Ipak joj je smetala u savjesti. Okrenula se oko sebe da  li je itko gleda. Kada je vidjela da je nitko ne gleda, jedan odlučan trzaj nogom i gurnula je malu u dublji snijeg i pobjegla na dobrotvorni koncert. Ona organizira dobrotvorni božićni koncert, ona se brine za siromašne, bijedne i gladne. Koncert je započeo, cirkus je započeo i po imenu i prezimenu i organizatoru i sudionicima.

Jaslice u časnih sestara u Franjevačkoj u Mostaru 2005. Radile sestre Mila Mikulić i Mica Sesar

To je za nju i njih Božić?! Nažalost koliki danas koncerti ili slične priredbe se zovu "humanitarni" ali samo za potrebe besposlenih i presitih i, k tome još, oholih hvalisavaca koji se satraše čineći dobro u ime sebe i svojih interesa. Božić je takvima samo sarma i baklava i da ih se vidi u tim i takvim krugovima. Pravi kršćanin koji očekuje i dočekuje Krista bi ih samo zamolio da ne spominju ova sveta imena u svoje strogo nastrane privatne želje.

Jaslice u župnoj crkvi u Izbičnu 2008.

Vaš topli dom je Herodova palača iz koje se ne vidi siromah koji plače i dršće i gladuje. On ne vidi one koji su krenuli i stalno idu prema Betlehemskoj spilji ili štali i suočavaju se s teškim problemom života koji povjeravaju Novorođenom Kralju i s njime ga žele rješavati. Ravnodušnost se udomila u njihovo bogatstvo i ne vide više nikoga, nasuprot onih koji malo posjeduju i puno dijele s onima koji imaju još manje, zapravo oni kroz njih i preko njih daruju ono Maleno Dijete kojemu su se uputili da mu ponesu pelenicu ove vrste.

Jaslice u Franjevačkoj u Mostaru 2005.

Ovdje znači da Njegovo kraljevstvo ne pripada onima koji ga skrštenih ruku čekaju uz bogate trpeze, već je ono onih koji sa svom odlučnošću su krenuli i idu onim putem gdje ih čeka On - uskom stazom i povjerenjem. Nama samo preostaje da Ga molimo da nam pomogne da svi ustrajemo na ovom putu i da Ga nađemo i s njim ostanemo do Uskrsa - uskrsa našega života s Njime.

Jaslice na Rondou 2004.

Bog ovakvima kaže kao i Mariji i Josipu: „Ne boj se Marijo, ne boj se Josipe“. To im kaže jer je uz njih, i to im kaže kao stupovima buduće obitelji, i to im kaže u njihovim domovima, u svagdanjem obitavalištu da mogu sigurnije hoditi i s Bogom surađivati na dobrobit čovječanstva zašto on i šalje svoga Sina da nas otkupi.

Jaslice u samostanskoj crkvi u Mostaru 2004. Radio gospodin Martin Jozić

Božić i božićno vrijeme je jedinstvena prilika da čovjek počne odgovarati Bogu na ispruženu ruku i na suradnju. Njegov Sin započinje misiju – poslanje u koju će mene i pozvati i uključiti, a to znači da i ja osobno moram dati svoj odgovor. Imam i imamo tisuće prilika i tisuće načina da to učinimo. Ne odgađajmo to ni za jedan dan, već odmah ga čujmo kako nas zove iz tolikih obitelji, ako već ne čujem zov iz moje obitelji, a najbolje je početi tu od mene i mojih da vidim kakav sam prema njima. Ne pitati kakvi su oni prema meni jer tada postajem samo okrutni sudac i besprijekorni starozavjetni, onaj pravedni, farizej. To je ona iz naših ispovijedi: „Tko može sa mnom mogu i ja s njim“. Zapravo to je odgovora kada pitamo: „Jeste li u miru sa svakim?“ Odgovor je kod takvih spreman i kaže: „Sa svakim ja mogu i sa svakim sam u miru. Tko može sa mnom, mogu i ja s njim!“ Ovdje je sve zamijenjeno kako ne treba i uvijeno u onu lažnu i pogubnu dobrotu. To samo znači da sam ja stožina svemu i centar svijeta i sa se svi moraju i trebaju ravnati prema meni, pa, po mogućnosti, i sunce! Isus traži od mene ono drugo: „Ako poneseš dar na oltar i sjetiš se da tvoj brat ima nešto protiv tebe, ostavi dar, pomiri se najprije s bratom, pa onda prinesi svoj dar Bogu.“ Dakle, ne čekati da brat dođe tebi jer ti si ovoga sada svjestan i prvi budi na redu. To je Evanđelje, to je vjernik, to je Božić moj i Božić tvoj!

Jaslice na Trnu U Vinogradskoj 17. Radio gosp. Tiho Slišković

(Chesterton je u svom «Vječnom Čovjeku» usporedio svijet prije dolaska Krista sa jednim pustim otokom čije su obale stjenovite i opasno otvorene prema moru: na otoku se nalazi jedna skupina djece koja se ne može igrati, niti trčati jer je previše opasno da se ne bi koji strovalio niz opasne litice u još opasnije more; zato su jadna djeca bila u samom središtu i gurali se tko će biti bliže da ne bi se primakli opasnostima. Nije se čula nikakva graja, niti pjesma niti veselje ove napuštene i preplašene djece. Dolazi Krist i uspostavlja most između kopna i ovoga otoka tako da se moglo prelaziti. Zakonom Evanđelja raste zid oko otoka i zaštićuje djecu, a djeca počinju svoju igru, svoj smijeh i svoj mirni i sigurni život na posve novom otoku. Naravno da su još daleko od željene domovine, ali već sada ima most i put koji je prema novoj domovini vodio. Dovoljno je bilo znati ići putem i dostići savršenu sreću. Za ovu zahvalnost djeca započinji harmoničnu i složnu pjesmu zajedno sa anđelima «hosana», a ljudi na zemlji počinju svoju nadu u mir i nadu u vječni mir.

Jaslice u župnoj crkvi u Izbičnu 2008.

Sveti Alfonz je za današnji dan uzeo slijedeću usporedbu: «Neki je mladi kralj u lovu susreo jednoga pastirića i zapodjenuo razgovor s njime. Bio mu je simpatičan i drag pa je htio postati njegov prijatelj. No, nije išlo. Pastirić je bio svjestan velike društvene razlike između njega i mladoga gospodina, od odijevanja pa dalje, te stoga se udaljavao od njega i izbjegavao daljni susret, pa tako i razgovor. Kralju se to nije nikako svidjelo, pa je stoga razmišljao nad tim događajem. Odlučio je za slijedeću prigodu kada pođe u lov obući se jednako kako se oblače svi pastiri toga kraja. Tada se uistinu rodilo pravo prijateljstvo između kralja i pastirića».

Jaslice u župnoj crkvi u Izbičnu 2009.

Zar Bog nije postupio jednako prema čovjeku kada su se ispunila punina vremena. Bog uzima našu ljudskost i postaje malo dijete koje nas danas veseli i koje nam donosi spasenje. Zato smo bili pozvani kroz pripremno vrijeme Došašća da mu pripravimo put u svojoj duši, u svome srcu da bi mogao imati meko uzglavlje u svima nama.)

Detalj jaslica s Trna

Ovo dijete nam donosi radost, donosi mir, stoga smo i mi dužni danas nositi mir i dijeliti mir. Napose smo dužni donijeti radost, veselje i mir tamo gdje ovo dijete neće moći zaviriti, a nažalost još su tolike razorene obitelji i tolika razorena srca u koja ovo maleno dijete, mali Spasitelj, neće ući. Pomognimo mu kao njegovi suradnici otvoriti tolika vrata i tolika srca da i do njih stigne i njima donese radost koju samo može donijeti dijete i dječje vesele oči.

Jaslice iz župne crkve u Izbičnu 2007.


«Ova noć je pala na zemlju kao toliki milijuni noćiju, ali je različita u tome  što je razdijelila povijest jednom zauvijek, na vrijeme prije Krista i na vrijeme poslije Krista, a to je moglo učiniti samo ovo betlehemsko dijete»(P.Chiara). Zato će na ovo nadodati veliki papa  Sveti Leon Veliki da nema mjesta i vremena  nikakvoj žalosti u danu kada se rađa život.

Jaslice u jednoj obitelji u Izbičnu 2008.

Ovo Dijete je darovalo nama novi život svojim dolaskom u povijest i pozvalo nas da i mi pomognemo naći život tolikima. On je kroz ljudsku narav uzeo sve i okusio sve, osim grijeha, te nas kao takav može razumjeti. Prošao je trnoviti put od spilje betlehemske gdje dijeli sudbinu siromašnih pastira, bijega u Egipat, siromašnoga djetinjstva, poruge križa i, na njemu, sramotne smrti. Iz ovog trnovitog života rodio se svima nama novi život i vječno spasenje. Zato nam onako lijepo pruža ruke iz jaslica da ga prihvatimo u tolikima oko nas koji nas zovu na im pomognemo, da ih približimo njemu.

Obiteljske jaslice u Izbičnu 2008.

«Slavni pomorski admiral Alfonzo Albukerke (1453-1515) zaplovio je svojom mornaricom do krajnjih granica Istoka. U Indijskom oceanu zahvatila ga strahovita bura, tajfun. Kada su uočili da im više nema spasa, mornari su klekli i molili da im se Bog smiluje. No, vjetar je i dalje strašno puhao, a more se još strašnije pjenilo.

Jaslice u noći - Trn.

Tada ugleda admiral neku majku s djetetom kako ga ustrajno pritišće na srce. Alfonzo joj pristupi, uzme joj dijete i digne ga visoko prema nebu, pa zavapi: “Pravedni Bože, pravo imaš da nas kazniš jer smo grešnici. Ali gledaj ovo nevino dijete! Ono nije zaslužilo smrt. Radi njegove nevinosti oprosti nama grešnicima! Daruj nam život!”
Bura je počela jenjavati, more stišavati. Brod je sretno doplovio  cilju» (Colombo).

On - Sunce - Svjetlo dolazi i odnosi svaku tamu!

Budimo i mi zahvalni Djetetu što nam je donijelo život. Primimo novi život iz njegovih ruku, živimo ga i pomozimo drugima da ga mognu živjeti dostojno i dostojnije. Zato on dolazi da život imaju.

Jaslice u župnoj crkvi u Izbičnu 2010. Hvala svima na radu, trudu i zalaganju, ali i uspjehu.

Evo još jednoga zgodnoga primjera koji se zvone «pelene». Naime, kada se Blažena Djevica na putu za Jeruzalem, odnosno, Betlehem zaustavila u jednoj trgovini da  kupi pelene u koje će poviti novorođeno dijete. Trgovac joj je kao neupućenoj htio objasniti da se samo povijaju u pelene «djeca velikih ljudi». I bez toga on je samo imao pelene sa kraljevskom krunom i kraljevskim grbom. Blažena Djevica mu uzvrati: «Vi ne znate da će moj sin biti Kralj». Na te riječi se trgovac zbunio i poklonio je Mariji pelene mrmljajući: Nadam se da će se sjetiti i mene u tom svom kraljevstvu». Po svemu sudeći da se radi o bivšem trgovcu, budućem razbojniku Dizmi koji je završio raspet na Kalvariji, zajedno sa drugom dvojicom osuđenika na smrt. To je onaj koji je ponovio još jedanput: «Gospodine, sjeti me se u svom kraljevstvu» (p. R. F. 20).

Ovogodišnje jaslice u župnoj crkvi u Izbičnu - detalj.

Oni, kraljevi stižu sa svojim darovima i priznanjima, da ga objave cijelom svijetu. Neće zakasniti!

Vrijedi ih još jednom pogledati i razmisliti o poruci Njegaova dolaska meni i Tebi!

 

fra Franjo Mabić

 

< «		» >