PRESVETO TROJSTVO

Subota, 29. svibnja 2010.
Ispis
Presv_Trojstvo«U zanku križa mi se neprestano prinossimo i predajemo Gospodinu Bogu, odnosno Presvetomu Trojstvu. Kada činiš znak križa, čini ga dobro i lijepo. Ne nakazno i žurno tako da nitko ne može razumijeti što činiš. Čini pristojno velik i širok znak križa, polako i široko s čela na grudi, od jednoga ramena na drugo rame.

Osjećaš li kako te čitavoga obuhvaća i prigrljuje? Zamisli lijepo; zamisli i u taj znak skupi sve
svoje misli, svu svoju duču... cijeloga sebe. Obavija te čitavoga, kako dušu tako i tijelo, posvećuje te i blagosivlje. Misli i želje, smisao i osjećaji, djelovanje i patnje, sve je pred tobom označeno i posvećeno u Kristovoj snazi koja te obuzima i obavija u imenu Jednoga i Trojedinoga Boga“ (Sveti znakovi, Morcelliana, Brescia 1942. str.18).
Danas slavimo svetkovinu najveće tajne naše vjere, danas u jednoj svetkovini slavimo trojstvenog Boga: Boga Oca, Boga Sina, Boga Duha Svetoga; danas slavimo svetkovinu Presvetoga Trojstva. Danas u jednoj svetkovini želimo počastiti jednog Boga u tri Osobe: u osobi Oca, u osobi Sina te u osobi njihove uzajamne ljubavi Duha Svetoga. Danas u jednoj svetkovini želimo proslaviti i počastiti Oca koji nas je iz neizmjerne ljubavi stvorio, Sina koji nas je iz neizmjerne ljubavi otkupio; Duha Svetoga koji nas iz neizmjerne ljubavi posvećuje i vodi kroz naš zemaljski život.


Razmišljati o tajni Presvetoga Trojstva je kao ići istraživati naša koljena-podrijetlo, i to ono najstarije, pa bismo došli tako do samoga presvetoga Trojstva jer otud dolazimo i tamo smo upućeni. Zapravo to bi bilo jednako istraživati kako voda iz mora se isparava i ponovno dolazi u rijeke koje opet ponovno pune more. Je li nam potrebno ovako razmišljati ili jednostavno «spustiti loptu na zemlju» i razmišljati poruku Presvetoga Trojstva koju nam stavlja pred oči Sveta  Majka Crkva.
Sveta Crkva vjeruje u Presveto Trojstvo ne zato da bi uživala u komliciranju vjere, već vjeruje zato jer je to objavio Krist u kojega ima vjeru i povjerenje jer ne može prevariti niti prevaren biti. Bog je ljubav. Ako je Bog ljubav, onda mora biti u njemu jedan kojega ljubi, jedan koji je ljubljen i ljubav koja ih ujedinjuje.
Svi ste vjerojatno čuli za Henry-a Kissingera koji je bio ministra vanjskih poslova SAD za vrijeme predsjedničkog mandata Richard-a Nixona. O svojim doživljajima iz tog razdoblja Kissinger je napisao knjigu pod naslovom: 'Godine preokreta'! Iz te knjige donosimo ove zgodu. Jedne srijede na večer 7. kolovoza 1974., samo noć prije nego što je Nixon najavio svoju ostavku na predsjedničko mjesto, Kissinger je bio doma sa svojom suprugom, djecom te jednim prijateljem novinarom. Oko devet sati zazvonio je telefon, s druge strane bio je predsjednik Nixon iz Bijele Kuće. Nixon je zamolio Kissingera da dođe što prije u Bijelu Kuću. Kad je Kissinger stigao u predsjednički ured našao je Nixona nemarno zavaljenog u naslonjaču. Tanka zraka svjetlosti s male stolne lampe padala je na žuti podmetač koji je bio u njegovu krilu. Ostatak sobe bio je u tami. Kissinger je sjeo na stolicu do Nixona te su počeli razgovarati, teme razgovora su se izmjenjivale skoro do pola noći. Oko ponoći Kissinger se ustao da bi pošao doma. Nixon je pošao s njim da bi ga dopratio do dizala. Dok su tako prolazili hodnicima Nixon se iznenada zaustavio upravo pored Lincolnove spavaće sobe, okrenuto se prema Kissingeru te ga zamolio da kleke te da se pomoli zajedno s njim. Kissinger se ne sjeća da li je kleknuo ali se sjeća da je u tom trenutku bio ispunjen dubokim osjećajem strahopoštovanja, no nije znao za što treba moliti te kako treba moliti.


Slika Kissingera koji kleči u mraku, ispunjena strahopoštovanjem, koji ne zna za što ni kako moliti dobra je slika za mnoge od nas koji danas pokušavamo razmatrati i donekle shvatiti slavu i uzvišenost Presvetoga Trojstva. Kao i Kissinger mi smo na samu pomisao o tako uzvišenoj svetosti ispunjeni strahopoštovanjem no isto tako mi smo na neki način zbunjeni te ne znamo za što moliti te kako se molitvom obratiti Presvetom Trojstvu. Svi se vjerojatno molimo Bogu na kako se moliti Ocu, kako Sinu a kako Duhu Svetomu, to pitanje postavljamo danas sebi na svetkovinu Presvetoga Trojstva. Kako ćemo i što ćemo učiniti da tu najuzvišeniju tajnu naše vjere na neki način sebi približimo, sebi uprisutnimo?
Konačno u našem svijetu koji je pun proturiječnih vijesti i ideja potrebno na je vodstvo Duha Svetoga, potrebni su nam Njegovi darovi da bismo znali razlikovati glasove koji se javljaju svuda oko nas. Često se dogodi da u poplavi informacija koje kruže oko nas iskreno ne znamo što je pravo a što krivo. Isto tako događa nam se i toga smo svjesni da ne znamo koji put izabrati te kako izići iz pojedinih životnih situacija. U takvim trenucima potrebno je zastati, smiriti se te poslušati kroz molitvu što nam to Duh Sveti želi poručiti i kamo na želi uputiti.
Imati povjerenje u Boga Oca, nasljedovati Boga Sina, slušati Boga Duha Svetoga to je ono što će donijeti da Presveto Trojstvo, jedan Bog u tri božanske osobe, bude poštovano više od nas samih i od drugih ljudi na zemlji. Nakon svega što smo rekli, na jednostavan način rečeno: Presveto Trojstvo je svetkovina kroz koju slavimo veliku tajnu naše vjere: da je Bog naš Otac u kog trebamo imati povjerenja, da je Isus naš brat koga trebamo nasljedovati te da je Duh Sveti naš stalni pratilac komu se uvijek i u svim potrebama možemo obratiti za prosvjetljenje i vodstvo. Završimo ovu propovijed molitvom koja je postala zaštitni znak naše katoličke vjere - znakom križa: U ime Oca i Sina i Duha Svetoga!

fra Franjo Mabić