Jednog jutra krenula sam u veliki svijet
skupila sam svoje snove i u dusi cvijet
na stanici cekali su prvi rodaci
sivo nebo ,tudi koraci
Vidjela sam svijetla grada,dobro i zlo
svi su kao prijatelji al hvala im za to
ja sam neka druga vrsta,ja bi iskreno
u meni je srce ostalo
Ja sam djevojka sa sela
noga mi je bosa
rumeno mi lice,umila ga rosa
ne ,ne, ne trebam ja zlato
niti dukat zuti
samo trebam rijeku da izvor pomuti
ljubim tvoje oko plavo
sve bi tebi dala sunce moje malo
ti si sve to sto mi treba
ja sam tvoja mala djevojka sa sela
Svako krene svojim putem, pa ja krenula
sa mnom posla samo sreca,tuga zastala
ali nisam nasla ono sto sam trazila
moja ljubav ,moja sudbina......