Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova
Povijest župe

Izbično - malo povijesno, malo općenito...

E-mail Ispis PDF

Ne samo, po gore viđenim kartama, već i po svemu drugome znamo da je povijest Hercegovine, a skoro i cijele Bosne, usko vezana i čini i povijest Hrvatske i Hrvata općenito, a tu je i naše središte i širokobriješka kotlina. U ovoj kotlini i pokrajini se nalazi također i naše Izbično. Stoga sva ranija povijest Hercegovine i Širokoga Brijega je ujedno povijest Izbična. Zato ćemo se opredijeliti na povijest Izbična od postanka župe nadalje.

U glasovitom Bakulinom Šematizmu iz 1867. godine o Izbičnu nalazimo samo onoliko koliko se spominje uz Široki Brijeg. Tako isto ćemo naći i u Šematizmu fra Martina Mikulića iz 1903. godine. Donekle je i logično jer tada župa još nije ni postojala. 1867. godine se spominje da je Izbično imalo 46 obitelji u kojima je živio 291 član. Župa je utemeljena 1917. godine.

Nažalost i utemeljenjem župe još za dugo nemamo broj žitelja i obitelji u novonastaloj župi. To će se tek dogoditi tridesetih godina prošloga stoljeća, što je donekle bilo i razumljivo jer je trebalo voditi brigu o, tada, još prečim stvarima stvaranja uvjeta za život. Njen prvi župnik je bio fra Jozo Bencun. Ostao je sve do 1939. godine i dosta lijepe muke vidio u svakom pogledu. Pao je na golu ledinu i odatle počeo utemeljivati i župu i župnu kuću i crkvu i crkvice, odnosno groblja i kapelice po grobljima. Možda bi bilo bolje reći da je padao na različite ledine više puta, a više puta je i dolazio i odlazio iz Izbična, pa je zato njegov trud i muka još cijenjeniji. Tu se vidi kako je teško utemeljiti jednu novu župu koja se na početku zove Britvica i nakon pet godina Izbično. Ondašnjem čovjeku je to značilo mnogo pomutnje u ionako dobro mutnim vremenima. No, idemo dalje i pobliže o svemu…

Fra Jozo je došao 1917. u Izbično, odnosno u Britvicu. Mnogi i ne znaju da se ondašnja župa, zapravo današnja župa Izbično zvala Britvica. Mnogi će ostati u čudu i pitati se je li to istina. Da! To je istina koju potkrijepljum s originalnim dokumentima iz našega fratarskoga provincijalata u Mostaru. Fra Jozo Bencun je poslan po razmještaju osoblja u Britvicu 1917., a to se ponovilo sve do 1922. Jedino se odstupilo od toga 1921. kada je fra Jozo bio u nesporazumu i s novim župljanima i sa svojim starješinstvom, pa je jednu godinu bio premješten na Široki Brijeg.

Ova priča ili tvrdnja o nazivu župe Britvica, osim što ima temelje u dokumentima ima svoje temelje i u logici stvari onoga vremena. Naime kada se trebala bilo gdje u selu ili mjestu graditi crkva, župni stan, pa i škola ili čak ambulanta, ako nema strogoga središta onda se središte tražilo i određivalo da bude upravo u sredini. Ta sredina je nekima uvijek bila prava, a nekima, kao i uvijek, sporna. Tako je bilo predloženo da župno središte bude kod državne čatrnje na Vlakama u Gornjoj Britvici. Tu je logika sredine župe jer je tada bila i Žečevina i Cerovi Dolac (do 1958.) u sastavu župe. Pa kada se gleda udaljenost od Šipovca, Korita do Zečevine ili od Šarića Poljane do Donje Britvice, Lakta ili današnjega groblja, tu je to. Ovo je propalo jer je župnik fra Jozo oštro reagirao i čak se zamjerio glavarima zbog svoje grube izjave. Izajava je gruba, ali je bila iz fra Jozina iskrena srca i razumne glave. On je rekao da fratar - svećenik nije ćuko, te da i njemu treba „komšiluk“, a druga je i ta tko će sagraditi u pustinji bez puta i ljudi kuću i crkvu. Teško je usred sela i mjesta, a kamoli na nekoj vjetrometini koja se naziva središte župe. Fra Jozo je tu pobijedio, ali mu neke stvari nisu nikada zaboravili, čak i petnaest godina kasnije. No, uza sve to fra Jozo Bencun je prva i prava legenda jednako i Britvice i Izbična. Praktično on je bio u tri navrata župnik Izbična, zapravo jedini župnik Britvice i dva puta župnik Izbična.

Međutim druga logika sredine župe je bila kod Tribošića prema Hrkaćima. I tu je jednako bunar i voda. No, i to je propalo. Treća mogućnost nekakvoga središta župe je bila zagovarana na današnjem središtu Izbična, kako se kaže „kod mejane“. Propalo je i to. Onda je odlučio izvor Žabljak i njegova živa voda. Poklonjena je njiva fratru uz sami Izvor u Jezeru, ali i zemljište za crkvu i kuću na brežuljku kod Pavkovića kojih 500 m zračne linije južno od izvora. I to je presudilo.

Župa posjeduje matice krštenih, vjenčanih i umrlih od samoga osnutka iako su ih komunistički pismenjaci, nažalost naših krajeva, previše uništili i okupusili. Slike sve kažu. Matice su trenutno u Sveučilišnoj Biblioteci u Zagrebu na uvezivanju , sređivanju i snimanju. Međutim i Talijani su kumovali pljačkom arhiva 1944. i odnošenjem svega što se dalo odnijeti. Vidi dokumenat. (U međuvremenu su stigle i zrače ljepotom.)


Ovo je Matica krštenih naše župe u siječnju 2006. Stigla iz Zagreba sa sređivanja. Što reći na ovaj bibliocid-knjigoubojstvo? Opet naš čovjek. Kada bi uskopao njivu da mu je ovo motika?


Ovo je Matica vjenčanih naše župe 1918 – 1945. Ista slika ista sudbina.
Po maticama se šaralo, ispravljalo, nadodavalo, a sve to maticu čini nevjerodostojnom i narušava dostojanstvo dokumenta. Svaki ispravak ili naknadni dodatak se mora opečatiti i kazati tko je to i zašto uradio i tko je od nadležnih to odobrio. Nažalost, ta pravila su važila samo u Župnim uredima, a kod ostalih je bilo sve uvijek tuđe i samo tuđe, pa se tako i ophodilo jednako s vrijednim knjigama kao i sa škriparima.



Ovo je Matica umrlih naše župe. Pod rednim brojem jedan jasno se vidi i prvi pokojnik od 13 svibnja 1917. godine. To je bio Marko Crnjac, rođen u Mokrom i umro u Izbičnu u dobi od 75 godina.