Nadbiskup metropolit vrhbosanski kardinal Vinko Puljić uputio je Poruku za Božić 2014., koju prenosimo u cijelosti:
Draga braćo misnici, dragi redovnici i redovnice,
Draga braćo i sestre!
Na Božićnoj Polnoćki čitamo iz Lukinog Evanđelja:“ I dok su bili ondje – u Betlehemu, jer su došli na popis stanovništva, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle jer za njih nije bilo mjesta u svratištu.“(Lk 2,6).
U slavlju Božića slavimo ovo otajstvo kojemu je prethodila osobna priprava kroz molitvu, pokoru, osobnu ispovijed, praštanje i pomirenje kako bi se otajstvo Božića rodilo u našem srcu. Bila je i zajednička priprava u obitelji i u župi, posebno kroz jutarnje svete Mise koje zovemo zornice, te obiteljska molitva i brojna djela solidarnosti kršćanske ljubavi. Sve je to bio čin otvaranja srca da Isus ima mjesta u nama i među nama, da se ne dogodi ono što se njemu dogodilo kada nije imao mjesta u svratištu. Želimo mu mi napraviti mjesta, ne u jaslama, ne da bude prognan iz naše sredine i javnog života, nego mu želimo dati priznato i prihvaćeno pravo da On koji je ušao u povijest čovječanstva i povijest svake osobe bude prepoznatljiv. Više ne možemo živjeti kao da se nije Utjelovio i rodio kao Bogočovjek. Slavlje Božića treba obnoviti prepoznatljivo lice kršćanina u privatnom i javnom životu da živimo iz uvjerenja.
Sve obnoviti u Kristu
Uočavajući stanje u našoj Nadbiskupiji, koje nam „krade nadu“, te su mnogi izgubili radost života, odlučili smo „ići zajedno“ a to znači održati Sinodu. Tu Sinodu u Nadbiskupiji smo odlučili ostvariti pod geslom Sve obnoviti u Kristu. Ponovo moramo prepoznati da na našem putu nismo sami; da na našem trpljenju nismo sami nego je Krist ušao u našu povijest. On je živ i danas. Radovati se Božiću, znači prepoznati Krista na našem životnom putu na našim ostvarenjima i traženjima.
Osjećam potrebu kao Vaš pastir, dok vas pozivam na obnovu, da se i sâm zdušno predam tom otajstvu Isusove prisutnosti; u tome doživim ponovo obnovljenu nadu, hrabrost za život i uporno naviještanje te Božje ljubavi, koja se očitovala i koju prepoznajemo u slavlju Božića.
Tako isto svi svećenici, koji vam slave otajstva spasenja, trebaju te obnove kako bi radosno i oduševljeno naviještali i svjedočili tu očitovanu Božju ljubav.
U ovoj godini redovništva, posvećenog života, Papa posebno želi da redovnici i redovnice oduševljenije žive sadašnjost u zajedništvu i s nadom prigrle budućnost. U zajednici radosno življena vjera čini Crkvu privlačnom, veli papa Franjo.
U ovoj pripravi za Sinodu svi smo osjetili da treba najžurnije obnoviti u Kristu naše obitelji, Crkvu u malom. Tako i naša Nadbiskupija neće se uspjeti obnoviti, ako ne krene od obitelji koja je gnijezdo života, vjere, uljudbe, duhovnih zvanja i budućnost cjelokupnog društva.
I Bog je htio postati nama bliz rodivši se u obitelji Nazaretskoj
Bogočovjek se rodio kao malo dijete, kako bi rekao sluga Božji Stadler, da ga se ne bojimo, nego ga zavolimo. Izabrao je Bezgrješnu da se u njoj utjelovi po Duhu Svetom, te se po njoj rodi kao malo dijete. To najveće Božje blago povjerio je svetom Josipu kao pokrovitelju svete Obitelji a to je Mariju i Isusa. On je opravdao Božje povjerenje, te je u punoj vjeri služio Božjem planu. Marija je „poslušna u vjeri“ Božju riječ čula i prihvatila radosnim pristankom: Evo službenice Gospodnje. Neka mi bude po Tvojoj riječi. (Lk 1, 38). Ta Božja blizina je uzrok naše Božićne radosti. U ovoj radosti želimo pristupiti obnavljanju svojih srdaca, naših obitelji, naših zajednica i cijele nadbiskupije.
Čestitati Božić znači prihvatiti Krista i živjeti Njegovu blizinu
U slavlju Otajstva Isusova rođenja, ohrabrimo se međusobno u poniznosti kako bi jedni drugima opraštali, jer znamo: nema Božjeg mira gdje nema praštanja. Pružamo ruku zajedništva, zaželimo radost Božića jedni drugima i Isusovu prisutnost u našem životnom hodu. Čestitajući Božić želimo umnažati radost kroz našu kršćansku ljubav brišući suze boli, tješeći žalosne, hrabreći nemoćne, kako bi u svima nama vladala Isusova blizina jer se želimo u njemu obnoviti. Želimo se prepoznati zahvaćeni dobrotom i plemenitošću, želimo unijeti svjetla u svagdanji život. To neka naznačuju ona svjetla Božićna kao Božićne svijeće. Neka iz naših očiju zrači nada koja izvire iz otajstva Isusova rođenja. Neka naša obnova u Kristu unosi u javni život više radosti i pouzdanja u Boga, kako bi oduševljenije i hrabrije voljeli darovani život i opravdali Božje povjerenje kojim trebamo živjeti sadašnjost za budućnost.
Dok Vam šaljem ovu Božićnu poruku i čestitam Isusovo rođenje, želim da nestane grube psovke, svake svađe i izvora mržnje, da nestane tolike podijeljenosti i suprotnosti na putu vjere. Neka Božić donese radost života, ohrabrenu nadu, spremniju solidarnost i odvažnije složno zauzimanje za naš opstanak i jednaka prava u ovom društvu kojega svi moramo izgrađivati. Neka Isus donese utjehu ožalošćenima, siromašnima, onima koji nemaju posla, koji su osamljeni i bolesni. Posebno neka donese radost djeci da rastu u ozračju obiteljske ljubavi i zdravog društva.
Slavlje Isusova rođenja neka unese svjetla u našu svagdašnjicu i zauzetost da budemo Kristovi, obnovljeni u njegovoj ljubavi.
Čestit Vam Božić i Isusovo porođenje, te blagoslovljeni svi Božićni dani. U novoj godini 2015. neka Vas prati svaki Božji blagoslov!
Vaš,
Vinko kardinal Puljić
nadbiskup metropolit vrhbosanski
