Ove godine navršava se 100. godina od odlaska braće Stipana i Marijana Crnjac s Tribošića na Donju Vast u župi Uzdol, općina Prozor-Rama. Riječ je o dvojici, od ukupno šestero braće, koji 1912. godine svoj novi dom i život započinju graditi na proplancima Uzdola i od tada Crnjci postaju novo prezime na području općine Prozor-Rama.
Braća Stipan i Marijan su, kao i mnogi ostali s našeg područja, nosili duhan u Bosnu preko Uzdola. Tu se upoznaju s mještanima te odluče kupiti komad zemlje na kojem kasnije počinju gradnju kuće. Preseljavaju s Tribošića i tu osnivaju obitelj od kojih danas potječe preko 490 potomaka.
Zahvaljujući inicijativi i posebnom angažmanu don Pave Crnjca – jednog od potomaka Crnjaca s Donje Vasti, inače rektoru kapele "Corpus Domini" na zagrebačkoj Trešnjevci, i Miljenku Mići Crnjcu, s Tribošića, odlučeno je ovu veliku obljetnicu obilježiti na prigodan način.
Tako se u sklopu obilježavanja ove obljetnice, 15. rujna, organizira prvo okupljanje na Uzdolu, odnosno, Donjoj Vasti. U župnoj crkvi na Uzdolu,u 12:00 sati, biti će održana sv. misa za svu rodbinu i potomke s Uzdola te pristiglu rodbinu i potomke s Tribošića. Potom slijedi odlazak na groblje "Hraste", gdje će se brojni okupljeni zajednički pomoliti na grobovima predaka, uz položeno cvijeće i zapaljene svijeće.
Nakon toga slijedi odlazak staroj kući u Doline, kod Cigušća, i zajednički domjenak pod šatorom u Lokvi iznad Marića.
Dan kasnije, 16. rujna, organizira se zajedničko okupljanje na Tribošiću, odnosno, u Izbičnu. Prvo okupljanje predviđeno je u 10:30 sati, u župnoj crkvi u Izbičnu, gdje će svečanu sv. misu predvoditi don Pavao Crnjac. Potom slijedi obilazak groblja i zajednička molitva na grobovima predaka pokopanih na groblju u Izbičnu. Nakon toga organizirana je zajednička proslava na Tribošiću.
Ovim putem pozivamo svu rodbinu, potomke braće Crnjac, da nam se pridruže na ovom zajedničkom prigodnom okupljanju.
Don Pavao Crnjac posebno se angažirao oko prikupljanja vrijednih podataka doseljenih predaka te dostavio nam jedan iznimno vrijedan sažetak kojeg u cijelosti objavljujemo:
Povijest doseljenja u kratko
Kao većina ondašnjih ljudi braća Stipan i Marijan Crnjac bavili su se nošenjem duhana u Bosnu. Kad su kroz Polja i Blidinje došli preko rijeke Rame u Donju Vast, u Mariće, upoznali su se s Jozanom Marićem od kojeg su kupili komad zemlje. Bila je to vrtača u Dolinama ispod vrila Vodice na Crnograbu. Sedam godina prije doseljenja su dolazili preko ljeta da bi na tom komadu zemlje sagradili kuću suhog zida i u njoj smjestili svoje obitelji. Kuća je imala dva ulaza, okrenuta u tlocrtu sjever-jug i bila je pokrivena slamom. Stipan je došao sa ženom Jozom, rođenom Cigić, koju su zvali Ciguša, a Marijan sa ženom Anđom, rođenom Brekalo, i sinom Antom, a kasnije su došli sin Iko i kći Božica. Sina Iku su zvali „Baketa“, a to dolazi od bacculum – štap. Naime, Iko je bio majstor zidar i pravio štapove. Kao zidar pomogao je graditi toranj na crkvi na Širokom Brijegu. Po nadimku muža Ike, ženu Ivu su zvali „Baketuša“. Braća Stipan i Marijan u kući u Dolinama živjeli su zajedno nekoliko godina, nosili duhan i krčili šumu i kamenjar i tako stvarali plodno tlo za bašču, oranice i livade. Godine 1914. rodio se, od Ike i Ive prvi sin, kojemu su dali ime Marijan. Marijan će se oženiti Ružom Juričić s Krančića i osnovati obitelji s mnogo djece.
Novodoseljenim Crnjcima puno je pomogla voda koju su doveli s Vodice u malom potočiću sve do kuće. Kao i svaka košnica pčela kad postane velika dijeli se, tako su se i braća Stipan i Marijan podijelila. Bilo je to u proljeće 1919. godine. Stipanova žena Joza ostala je u Dolinama sa sinovima Ivanom, Antom i kćeri Šimom, a Marijan, Ante, Iko i kći Božica kupili su komad vrtače od Jozana Marića na početku samoga zaseoka Marići.
Na tom prostoru su našli prikladno mjesto gdje je Iko kao zidar sazidao kuću 1925. godine. Njegov brat Ante oženio se Stanom Jurilj i u susjedstvu sagradio kuću. Da se bolje raspoznaju u selu Jozinu obitelju su zvali Cigušići, Ikinu obitelji Ikići a Antinu po ženi Stani – Stanini. Ti nadimci su ostali skoro sve do danas.
Na početku doseljenja u obitelji Stipana i Marijana Crnjac dogodilo se nekoliko tragedija. Marijanov sin Jozo otišao je u Ameriku 1914. i tamo se zaposlio u rudniku uglja, u blizini Pitsburga. Dva Stipanova sina, Ivan i Ante, morali si ići u Prvi svjetski rat 1914. godine. Pred Božić 18. prosinca 1917, stariji brat Stipan stradao je na Poljima ispod Vrana, vraćajući se kući iz rodnog Tribošića. Na putu konj ga je udario u mošnje i teško je obolio. U zaseoku Vrljići na Poljima bio je primljen. Svećenik iz Rakitna podijelio mu je posljednju pomast. Žena Joza stigla je po poruci i našla ga još živa. Primila je savjete kako voditi obitelji i na njezinim rukama je umro. Ukopan je na groblju u Badnjima Donjim.
Sinovi Ivan i Ante bili su u Prvom svjetskom ratu u bosanskoj diviziji, na strani austrougarske vojske. Borili su se protiv Talijana na fronti uz rijeku Soču, u mjestu Doberdob, na granici s Italijom. U teškim bitkama ostali su živi ali su dospjeli u talijansko zarobljeništvo. Vratili su se 1918. odnosno 1919. godine. Godine 1920. umro je i brat Marijan. Četiri godine kasnije, 1924., stigla je „Crna knjiga“ iz Amerike da je u nesreći u rudniku poginuo Jozo, Ikin mlađi brat.
Unatoč tih svih tragedija obitelji Stipana i Marijana zaživjele su punim obiteljski životom. Stipanovi sinovi, Ivan i Ante, oženili su se dvjema sestrama, Ružom i Marom, također rođenom Crnjac, iz Crnjčeve Drage. Božica, sestra Ikina i Antina, udala se 1925. za Franju Drlju u Pajiće, a Šima, sestra Ivana i Ante, udala se iste godine za Jerku Mišić na Homatlije.
Obitelj Joze Ciguše dala se na uzgoju koza i proizvodnji sira iz mišine. Uspjeli su stvoriti farmu od 150 sanskih koza i tako se ekonomski obogatiti da su 1933, u samo jednoj godini dana, sagradili veliku obiteljsku kuću. Kuću su gradila braća Ivan i Ante uz pomoć stričevića Ivana Lončarušića s Tribošića. Novu kuću, koja i danas čvrsto stoji, umjesto slame i ploče pokrili su cijepom kao rijetko tko u okolnim selima.
U obitelji braće Stipana i Marijana unatoč brojnih tragedija ostala je postojati u svojim marljivim i složnim sinovima i kćerima. U minulih STOTINU GODINA rodilo se brojno potomstvo i osnovane su nove brojne obitelji. O tome pripremam kratak povijesni prikaz koji ću uskoro objaviti. Iz korijena dvojice braće i njihovih obitelji izraslo je rodoslovlje od preko 490 potomaka. Tomu je svjedok Darinka (Darka) Jurčić, najstariji živući član iz loze Marijana Crnjac. Darinka je rođena 1918. u Tribošiću kao najmlađa kći Ante i Stane rođene Jurilj. Roditelji su je kao malu bebu donijeli u Donju Vast u Doline gdje je odrasla i poslije se udala za Ivu Jurčića na Krančiće. Danas živi u dobrome zdravlju sa 94 godine kod kćeri Danice Miličević u Bogdanima, na Žitnjaku u Zagrebu. Darinka ima šest kćeri i jednog sina od kojih je rođeno 30 unučadi i 23 praunučadi!
Vrijedno je obilježiti STOTINU GODINA ŽIVOTA jedne tako brojne i plodne obitelj od dvojice braće. U toj godišnjici izražavamo zahvalnost našim pradjedovima i prabakama, kao i djedovima i bakama i preko njih našim roditeljima za život da postojimo i živimo povezani tim krvnim srodstvom. Svakako, da u tom izražavamo zahvalnost Bogu Trojedinome u kojeg su oni tako živo vjerovali i svoj život živjeli u iskrenoj povezanost s Crkvom u župi Uzdol .
Nađimo vremena za ovaj dan proslave i ovaj čin zajedništva u predloženim datumima u rujnu mjesecu: u subotu 15. u Donjoj Vasti i na Uzdolu, i u nedjelju 16. u Tribošiću zaseoku Donje Britvice, župa Izbično.
Iskreni pozdrav don Pavo Crnjac
