Otkad je svijeta i vijeka ljudi ždralove pozdravljaju kao glasnike proljeća nakon duge i mračne zime. Danas, 16 ožujka, u popodnevnim satima, na širem području naše župe moglo se primijetiti nekoliko, prvih, jata ždralova koja su se u prodornom glasanju, letom s juga, uputili u seobu prema sjevernim područjima. Postoji uvjerenje da su ždralovi u narodu poznati kao odlični meteorolozi, i prognostičari, prema kojima se
ravnaju već dugi niz godina, i kako još nikada nisu pogriješili. Vjeruje se da ždralovi posjeduju izuzetnu moć prepoznavanja toplih i hladnih klimatskih struja i, čim ih osjete, krenu na svoj let prema jugu ili sjeveru, ovisno radi li se o toplijim ili hladnim strujama. Ove godine, njihov let je, unatoč nedavnom hladnom i nezapamćenom snježnom razdoblju, stigao relativno rano – što bi, po narodnom vjerovanju, trebalo značiti na konačni prestanak zime i hladnog vremena. Također, sudeći po visini leta, moglo bi se zaključiti kako će ova godina, unatoč nedostatku kiša, biti ipak plodna i rodna. Naime, po starom vjerovanju, ako ždralovi nisko prelete područja prema sjeveru biti će dobra godina.
No, što o ovim "pticama sreće" kaže struka.
Ždralovi (lat. Gruidae) su porodica ptica iz reda ždralovki (Gruiformes). Poznato ih je 15 vrsta koje žive širom svijeta, osim u Južnoj Americi i na Antarktiku. Fosilni nalazi dokazuju, da su predci ovih ptica još prije 37 do 54 milijuna godina, znači da postoje još od trijasa. Odrasle ptice visoke su do 120 centimetara, pri čemu su ženke nešto manje od mužjaka. Raspon krila im je do 2,4 metra, a noge su u letu duže od repa. Težina odraslog mužjaka je do 7 kilograma, a ženke su oko jednog kilograma lakše.
Premda postoje i vrste koje se nikada ne sele nagon za selidbu kod ostalih pokreće određena dužina dnevne svjetlosti, vremenske prilike, opadanje ponude hrane kao i međusobni utjecaj jedinki do kojeg dolazi na okupljalištima, i dolazi do masovnog kretanja prema jugu. Pri selidbi, ptice koriste najpovoljnije geografske i klimatske uvjete. Dužina ukupnog puta pojedinih populacija nije jednaka, no najduži je kod kanadskih ždralova. Oni prevaljuju od gnjezdišta na Aljasci do zimskih hranilišta u Teksasu udaljenost od gotovo 6.500 kilometara.
Dužina puta koji prevale u jednom danu je različita, može biti između 100 i 1.000 kilometara. To ovisi o mnogim elementima unutrašnjih (selidbeno raspoloženje, raspoloživa količina energije u obliku masne rezerve u tijelu) i vanjskih (količina dnevnog svjetla, vremenske prilike, visinska strujanja) datosti.
Lete u skupini oblikujući klin nejednakih stranica ili kose redove kako bi se smanjio otpor zraka, a održao kontakt unutar grupe. U vrijeme selidbe ptice se sporazumijevaju glasanjem koje je posebno često kod slabe vidljivosti ili noću. Jato mijenja smjer ovisno o smjeru vjetra i podsjeća na vijuganje ili valove. Visina leta je različita, i ovisi o vjetru, vidljivosti, reljefu i visinskom strujanju zraka. Uobičajena visina letenja je između 200 i 1.000 metara, no zabilježene su visine do 2.500 metara. Najviša dokazana visina leta je 4.600 metara.
Ždralovi radarskom preciznošću lete s juga prema sjeveru, i obrnuto, u nekoliko poznatih pravaca. Oni koje imamo prigode vidjeti u letu iznad naših područja uglavnom su jata koja se kreću poznatom rutom od Afrike, Italije, otoka Korčule, poluotoka Pelješca, preko doline Neretve, do rijeke Save na sjeveru, gdje se granaju u velika jata prema sjeveru Europe, žitorodnim poljima Rumunjske, Poljske, Njemačke, Rusije... Njihova pojava na lokalnim jezerima i ostalim močvarnim područjima znak je samo kratkog odmora gdje će se prehraniti pokojom žabom ili ribom kako bi sakupili snage za daljnji let prema sjeveru Europe.
Kada stignu na toplija odredišta pare se i gnijezde u močvarama, tražeći udaljena mjesta kao što su stepe, visoravni i močvarne šume. Gnijezdo rade u blizini vode, obično uz dubinu do oko koljena. Iako su vrlo društvene ptice, gnijezda grade podalje jedno od drugog. Uz rijetke iznimke, ždralovi se gnijezde na tlu. Leglo ima najčešće dva jaja, a o mladim ptićima brinu oba roditelja. Nakon desetak tjedana, mladunci mogu letjeti. Uska povezanost roditelja s mladuncima traje do leta u zimovališta, a najduže do povratka u ljetna staništa, kad povezanost prestaje.
Pretpostavlja se, da se ptice orijentiraju prema magnetnom polju zemlje ali i upadljivim obilježjima na tlu. Ta obilježja mladunci nauče od roditelja tijekom svoje prve selidbe. Tijekom selidbe ždralovi se odmaraju po nekoliko dana, tjedana ili čak i mjeseci. Za to vrijeme, u manjim jatima razilaze se u potragu za hranom na obližnja polja i livade.
Očekivani životni vijek je najčešče dvanaest do trinaest godina, iako u zatočeništvu mogu doživjeti i do 40 godina.
Ždralovi u današnjem naletu iznad Tribošića i Izbična
Izgled ždrala iz bliza
