Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

Kolinje ili svinjokolja

E-mail Ispis
kolinje1aOve godine zbog neuobičajeno toplog mjeseca studenog proces svinjokolje se kod pojedinih obitelji odvukao i u mjesec prosinac. No, kako bi se preventivno djelovalo na sprječavanje bolesti i raznih drugih zaraza kod svinja sezona kolinja se produži tek za nekoliko dana, tako da manji broj razigranih muha na toplom vremenu nikako ne može puno utjecati na ovaj tradicionalni običaj.

Bolje da nestane sela,nego običaja – kaže stara poslovica, no u neka, ne tako davna vremena, cijeli postupak svinjokolje dosta je drugačije izgledao. Već u ranim jutarnjim satima domaćice bi odgarale vatru ispod vodom natočenih bačvi, dok bi domaćin pripremao ostali dio potrebnog pribora uz koji bi se neizbježno našlo nekoliko čaša i boca nedavno pečene loze. Oči uprte u smjeru kuće „majstora od noža“ iz koje se nestrpljivo očekivala pojava njegove siluete u pokretu kako bi se domaćici dao završni mig za pripremu tave i malo tople vode i sapuna u lavoru.

I dok bi se majstor približavao kući vlasnika prve jutarnje žrtve u svinjcu, kroz razgovor u hodu pridruživali bi mu se ostali susjedi - „pomoćnici“, kojima bi pokazivao napola zaraslu ranu od noža na ruci koju mu je za nedavnog klanja napravio „maniti kumov krmak“. S pogledom između krmelja na očima i namazanom šnitom kruha u ruci za njima bi trčala djeca, okupljajući se u grupu „favorita“ koji će ovom cjelodnevnom programu sudjelovati već od samog početka. Pričati kasnije ostalima kako se čije krme ponašalo i koliko je čije vagalo predstavljalo je posebnu draž, dok bi oni koji nisu uspjeli sve vidjeti, samo spokojno slušali priče „favorita“. Majstor bi još opisivao zadaću i pozicije koje će „pomoćnici“ zauzeti kad on bude obavljao „glavni“ dio posla, a onog najstarijeg od okupljene djece poslao bi kući po kantar, kojeg je (opet) zaboravio u sušnici.

Svako selo imalo je svog „majstora“ na kojeg se čekalo da odredi raspored i vrijeme svinjokolje za svakog od kumova i susjeda. Njegova zadaća prije podne bila je, uglavnom,  svinju pripremiti za „depiliranje“ i posvjedočiti javnom nadmetanju i licitaciji okupljenih koji bi zurili u njegov palac dok se oprezno pomjerao oko označenih brojki na kantaru.
Nanovo nasute rakijske čaše ispijali bi uz komentar domaćice kako ovaj put nije baš „ujtila“ puno krvi (aludirajući na ogromnu rupetinu na vratu svinje), na što bi majstor iskoristio svoj džoker odgovor kako: „ovo krme nije nikako ko ostali, i da odavno nije zajebanijeg kla“. I, kako je to još zato što: „niko nije drža za zadnje noge“.

Nakon ispijene zdravice i sigurni da prva žrtva neće više „dobavljati korito“ zajednički se upućuju do sljedećeg dogovorenog kandidata koji, također, istim postupkom želi iskoristiti praznik republike kao slobodan dan za ovaj važan posao u pripremanju zimnice.
Slijede dodatne instrukcije u hodu i razmatranje pogreški iz prethodnog čina dok se između nekoliko „pomoćnika“, u skupini iza, vodi rasprava o preciznosti u odmjeravanju težine koju je pokazao kantar.  

Tako bi se zajedničkom akcijom od korita „odvojilo“ nekoliko svinja u jednom danu, a onda bi svi krenuli u svoje dvorište nastavljajući ostali postupak koji slijedi nakon majstorovog „glavnog čina“. Budući je praznik ili neradna subota, u međuvremenu pristiže i ostala „gradska“ čeljad koja se pridružuje vječitoj obiteljskoj raspravi oko postupka izrezivanja pršuta i razdvajanja ostalog mesa. Dok se stariji dogovaraju „gurman“ iz obitelji odbacuje svoju staru raskrojenu majicu, koju mu je majka pripremila za rastjerivanje „zvrkulja“, i dragovoljno se hvata zaduženja oko pripreme prvih slasnih zalogaja na žaru u sušnici. Jedini rizik kojeg je povlačio sa sobom, izbjegavajući preostale poslove oko mesa, bio je da je morao poslužiti kao svojevrsni kontrolor u analizi mesa.

Okupljena djeca uporno bi odbijala svaki poziv na zakusku željno iščekujući onaj najdraži dio „žrtve sa stola“. Pišenjak!  Obično bi ga napuhao neki od starijih članova obitelji. I dok ga, još modrog lica, veže koncem ponavlja se neizostavna priča: „ E... dico moja. Ovo je nama bila jedina lopta...nije ko vama danas. Samo pazite! Nemojte na draču s njim“.

Domaćice su obuzete poslom oko čišćenja crijeva za „divenica“ i odvajanja sala i špeka za topljenje masti. Majstoru koji je ponovno navratio uspijevaju tek kratko uzvratiti pozdravom.
„Uredan ti špek kume“ – pohvalno uzvraća majstor na ponuđene zalogaje svježe pečenog mesa sa žara. Vrijeme je to kad se donose nove čaše, za vino. S njima u ruci nastavlja se rasprava o metodama usavršavanja pripreme i sušenja mesa sve do novog praznika dogodine i ponavljanja istog postupka.

kolinje1

kolinje2

kolinje3

kolinje4

kolinje5

kolinje8

kolinje11

kolinje9

kolinje10

Tihomir Crnjac, Vjeko Pavković
 

Vremenska
prognoza