Danas je jasno netom smo čuli čitanja da je riječ o ljubavi. Isus uvodi revoluciju u zakon ljubavi. Prvi put povijest svijeta čuje praštanje umjesto osvete i ljubav umjesto mržnje. To nam kaže da uvijek nije bilo tako. Čuli smo i danas Isusa kada kaže da je bilo oko za oko zub za zub, ali više tako ne smije biti. Čuli smo čak da i Mojsije poziva svoj narod da ne mrze svoje sunarodnjake.
No moramo znati i drugo. Do uvažavanja ili primjene, dolaska ovoga «zakona rezanja» ili kako se zvao lex talionis, oko za oko, zub za zub, da je vladala prava džungla samovolje pojedinaca koji su vladali ljudima. Mogli su se jednako ponašati, ili u nekim slučajevima još gore nego sa stokom. Sjetimo se što se radilo sa robovima, kasnije crncima i tolikim obespravljenim narodima. Dovoljno je pročitati Post 4,23-24. pa vidjeti da se u takvom slučaju moglo osvetiti i sedamdesetsedam puta. Sada kada vam je ovo poznato, onda možete zamisliti koliko ovaj zakon smanjuje zločine i nasilja i koliko povećava pravednost. Tako, kada gledamo ovaj zakon iz ovoga kuta i saznanja, on nije za osudu jer je jedan međuput koji će unijeti podosta reda i pravednosti u svijet, i tako samim tim postati jedan od puteva koji će doći kasnije. Ovaj će zakon pripomoći da se ispuni «punina vremena» i da mogne na ovaj zakon doći savršenstvo – ljubav, kako danas čujemo Isusa. On donosi praštanje umjesto osvete i ljubav umjesto mržnje. Zato nam je jasno da je bio dug put do ovoga, ali sada kada je došao, ne bismo više smjeli živjeti onako da nam i sam Isus kaže – zar to isto ne čine i pogani. Tko svoga ne voli, i tko se ne bi žrtvovao za svoga, ili tko svome ne želi oprostiti?! No, ostaje ono jače pitanje i teži odgovor – mogu li neprijatelju oprostiti i neprijatelja ljubiti?! Ljubav može sve, zato se pustimo Isusovoj ljubavi da nas ona u kršćanskom životu vodi. Olako ćemo priznati da je to teško. Točno je, ali je jednako istinito da je to moguće i da to mora biti naša stvarnost svakidašnja, a ne samo mogućnost.
Cvijet je veliki zbak u poklonu, ali pčeli hrana i posao. Kada majka primi ovaj dar iz ruku svoga djeteta, onda ato ima neizmjerno značenje ljubavi...
«Zatvorski stražari su silom ugurali u ćeliju novoga zatvorenika gdje su bili samo zatočeni kršćani.Bio je sav pretučen, prljav i mršav tako da ga nisu odmah prepoznali. No, nakon izvjesnoga promatranja novoga lika netko je uzviknuo: ”To je kapetan X!” Bio je poznat kao najgori mučitelj kršćana. Mnoge je od onih koji ga sada promatraju pretukao i zatvorio. Približili su mu se i pitali ga što se to toliko velikoga dogodilo da je on završio zajedno s njima na robiji.Suze su mu se slivale niz obraze dok im je pokušavao ispričati svoju priču.
U svim vrstama umjetnosti umjetnici su ostavili neizbisivi trag ljubavi majke i djeteta.
Prije nekoliko mjeseci jedan je dvanaestogodišnji dječak ušao u njegov ured sa jednim cvijetom u ruci.Dječak mu je rekao: ”Kapetane, vi ste onaj koji je zatvorio moju majku i mojega oca. Danas je rođendan mojoj majci. Svake godine na ovaj dan joj kupim cvijet. Danas radi vas ja ne mogu slaviti rođendan moje majke, no ona je kršćanka i naučila me da ne mogu mrziti moje neprijatelje i želim mržnju preokrenuti na dobro.Tako sam danas pomislio umjesto mojoj majci da dođem ovdje i donesem ovaj cvijet majci vaše djece. Lijepo vas molim, ponesite ovaj cvijet vašoj ženi i pričajte joj o mojoj ljubavi prema njoj i Isusovoj ljubavi.”
Bilo je to previše iza okorjeloga komunističkoga kapetana, jer kako se vidi na koncu konca da je i on jedno od tolikih Božjih stvorenja.Zagrlio je dijete i tako više nije mogao mučiti kršćane, a time nije mogao zadržati svoj položaj.Našao se počašćenim biti u zatvoru sa onima koje je sam i mučio i pritvorio.
Ljubav prašta i u njoj je ključ pobjede kršćanskoga načina života.
- Ljubite vaše neprijatelje. Mt 5,44»(P.R.M.Mabić/Jukić,Prispodobe V.150).
Ljubav majke i djeteta je obilježio na platnu i veliki Josip Račić
Bogu hvala, mi danas i među nama u naše vrijeme imamo tolikih primjera praštanja i ljubavi prema neprijateljima, odnosno, toliki kršćani žive takvim životom da nemaju nikakvih neprijatelja u svome srcu. Ovdje u ladici ispod računala imam pismo jedne majke koje sam svojevremeno preveo i dao medijima da ide u javnost, pa je tako i išlo. Naime, jedna majka, jedna obitelj mladoga humanitarca kojega su ibili ponad Uskoplja, oprašta ubojicama i prije nego su mrtva sina dovezli u Bresciu. Tko to nije vidio i čuo mogao bi zaključiti da se radi o fantaziji. Ne, nikako! To je učinila samo Isusova ljubav u njima kao i u tolikim drugima. Uostalom zar Sveta Crkva i ne živi na svojim ovakvim temeljima žrtve, ljubavi i praštanja, a sve popraćeno molitvom.
Zato danas poslije ovih Isusovih riječi svatko bi od nas morao staviti sebe na vagu i pitati se gdje sam, dokle sa stigao u Kristovoj ljubavi i kako mogu još više učiniti dobrih djela prema bližnjemu iz ljubavi prema Bogu i bližnjemu. To će biti naša pobjeda, ako uspijemo odgovarati svaki dan što bolje na ovo pitanje.Odgovor mora biti životom potvrđen, inače ostaje sve prazno.
I carice, kao ovdje Luiza, su odgajale svoju djecu majčinskom ljubavlju.
Ljubav ne poznaje granice, ili kako Sveti Pavao kaže da je ljubav domišljata i znade uvijek naći put do bližnjega. Pustimo se Božjoj ljubavi i zakonima koji nas vode prema praštanju i ljubavi prema onim što nam nisu tako blizu, da ne kažemo neprijateljima, jer mnogo puta mi nemamo neprijatelje, ali imamo one manje simpatične nama i prema nama. Iskažimo njima ovaj oprost i ljubav, pa će to biti naše izvršenje zapovijedi ljubavi prema Bogu i čovjeku.
fra Franjo Mabić
| » > |
|---|