Danas 7. veljače 2011. sveta Crkva slavi, časti i moli slijedeće svece i blaženike:1. Sv. Mojsije, biskup arapin iz Sirije, bez biskupske stolice, ali uvijek u svome stadu u kojem umire 389., ali ga je ostavio u miru sa susjedima iz Rimskoga Carstva.
2. Sv. Rikard „kralj“ bavarski iz X i XII. Naime, postao je poznat i svet po svojim sinovima Wilibaldu i Wunibaldu. U Bavarskoj poznati u X. st., a u Lucchi XII.st.
3. Sv. Luka Mladi, pustinjak i dobročinitelj siromaha blizu Korinta, Grčka. Umro 955.
4. Bl. Rizziero iz Camerina – Marche, franjevac i provincijal. Zaštitnik protiv bolesti gripe. Zar danas nije najaktualniji u zazivanju protiv ovih pošasti. Umro 1236.
5. Bl. Ante iz Stronkona – Firenza. Pokornik, franjevac od bogatih roditelja trećara.. Umro u sv. Damjanu u Asizu 1461.
6. Bl Toma Sherwood, mučenik iz Engleske. Roditelji su mi katolici. Svećenik zatvoren u londonski toranj da otkrije gdje katolici slave sv. Mise. Mučen i dokrajčen 1578.
7. Bl. Jakov Sales i Viljem Saltemuche, španjolski isusovci koje je osudio kalvinistički sud na smrt. Presuda izvršena na trgu gađajući ih strijelama 1593. Tako rade braća kršćani, kao suniti i šiiti.
8. Bl. Egidije Marija. Rođen u Južnoj Italiji. Užar po zanimanju postaje fratar. Sveti život i briga za sirotinju ga uznose da postaje poznat u čitavom Napulju. Umro 1812.
9. Bl. Eugenija Smet (B.Marija od Providnosti) iz Francuske. Utemeljiteljica sestara „Sestre pomoćnice dušama u čistilištu“. Molile se za duše u čistilištu, a pomagale dušama u kanalima i jarcima. Umrla 1871.
10. Bl. Ivan Marija Mastai Ferretti (Pio IX) papa (1792 – 1878.) Rođen u Senigallii na Jadranskom moru s talijanske strane. Postaje papa 1846. Otvorio je Prvi Vatikanski koncil. Na ovom koncilu 1870. ja definirana nepogrješivost učenja rimskoga Velikoga Svećenika u izričajima „ex cathedra“, a to znači u pitanjima vjere i morala. Postaje blaženik 2000.
11. Sv. Partenio, biskup IV. St. 12. Sv. Julijana bolonjska (+ 435.) 13. Sv. Lovre iz Apulije (+ 545.) 14. Sv. Vilmer il Levala (VII. st. Sv. Viljem, svećenik iz Piemonta (XIII. St). 15. Sv. Ivan iz Triora i kineski mučenici iz 1816.
Samo za usporedbu: 1955. bokseri su ubili u jednom danu 4 svećenika i Isusovca i 50 laika kineza. To je tako od prvih misija u VII. stoljeću, a franjevac Ivan Iz Monte Corvina (Gavranova Brda) utemeljuje misiju od 1294. Od tada do dana mučenička krv teče. Danas u Kini živi 10 milijuna katolika i 14 milijuna protestanata. Ostalo je zapisano da je general Čan Gaj Šek postao kršćanin – metodist.
Zaključujem riječima budućega blaženika pape Ivana Pavla II. Koji kaže: „Sveci su nam dani da se pred njima sramotimo i da se u srcu zalažemo i izgaramo željom da ih slijedimo, da nastojimo živjeti Evanđelje kao i oni.“
Dragan Pantić, "Moja misao o Gospi", Beograd 2006. Ulje na platnu.
Propovijed
Nakon mjesec dana čitanja Poslanice Hebrejima iz Novoga Zavjeta, danas prelazimo na Stari Zavjet i njegovu prvu knjigu koja se zove Knjiga Postanka. Danas smo započeli s prvim dijelom, prvih jedanaest poglavlja koja nam govore o postanku svijeta i čovječanstva, sve do onoga poznatoga prizora Babilonske kule. Ostala poglavlja iz drugoga dijela od 12 do 50 koja govore o povijesti Abrahama, Izaka, Jakova i Josipa ćemo čitati i slušati od XII. Nedjelje vremena kroz godinu, a to će biti iza duhovske nedjelje.
Danas moramo reći jasno i glasno da Biblija nije znanstvena knjiga u pravom značenju riječi, jer Biblija nam ne pripovijeda točno i slijedom sve od postanka, od početka, pa evolucijom do današnjega dana. Biblija želi odgovoriti na tolika pitanja koja je sebi Izrael i čovjek postavio i postavljao u različitim vremenima svoje povijesti; a ta pitanja su: Kako je nastao svijet, kako je nastao život, kako je nastao čovjek i čovječanstvo? Biblija tumači i gleda povijest s vjerske strane i to je mjesto ili točka polaska svega viđenja Biblije i iz Biblije: Bog je Stvoritelj svega što postoji, napose i iznad svega Stvoritelj života i čovjeka-čovječanstva. Njegov plan spasenja počinje sa stvaranjem, a dostiže svoju puninu kada nam šalje svoga Sina Spasitelja svega stvorenja da uspostavi novo Nebo i novu Zemlju na koncu vremena.
Knjiga Postanka nam kaže sve ovo koristeći razne književne, narodne, pjesničke načine ili žanre da ispriča povijest pričama, mitovima, legendama iz kojih pisac izvlači vjerske vrijednosti koje nam pomažu u našem hodu i našem razumijevanju.
Najočitiji primjer je „šest dana stvaranja“ i „sedmi dan - Bog se odmori“. Ovdje je jasno da znanstveni detalji i sitnice ne zanimaju svetoga pisca, ali je bitno istaknuti uspostavu tjedna i sedmi dan odmora.
Biblija ne želi nas učiti tehnički i prirodoslovno kako su nastale različite vrste životinja, a tako isto i postanak čovjeka. Ono korištenje gline-gnjile za stvaranje Adama ili Adamovo rebro da bi nastala Eva je samo način pripovijedanja i književnoga izričaja koji niukom slučaju ne želi biologijsku i znanstvenu točnost. Ovo jednako vrijedi i kaže se za postanak svemira i sazviježdža. Biblija ne želi kazati kako je načinjeno ili nastalo nebo kako Galileo Galilej, već nam kaže kako se ide na nebo. Ovo nije školski sat kozmologije ili astrologije već poziv da započnemo hvalu, divljenje ili himnu veličanstvenom svijetu koji je stvorio Gospod Bog.
Ovdje se može još spomenuti da su ove prvih pet knjiga Biblije pripisane Mojsiju i da se izražavaju dvjema velikim tradicijama: jahvističkom iz X. stoljeća za vrijeme Salamona i svećeničkom u VI. st. Za vrijeme sužanjstva u Babilonu. Ovo je već za predavanje, a ne za propovijed.
Danas smo čuli početak svega. Bog stavlja red u početni kaos, u početni nered, misleći na čovjeka i njegovo dobro. Prvi dan Bog razdvaja svjetlost od tame, drugi dan uređuje različite vode, treći dan mora, četvrti dan, dan i noć. Svaki dan na koncu dana čujemo onu lijepu: „Vidje Bog da bi dobro!“ Ovo žele znanstvenici sa svojim „big bang-om“ ovih godina napraviti u onom poznatom, milijarda vrijednom, tunelu u Švicarskoj. Njih zanima početni udarac u neredu ili kaosu i da se napravi krajnji red. Živi bili, pa vidjeli. Tako je i bilo s kloniranom ovcom Dolly, pa kad se dokazalo da je janje jednako staro kao i majka, svi su zašutjeli i zaboravili najavljivana slavlja.
Dakle, da ne bude nesporazuma, ono što mi čitamo u ovoj Knjizi Postanka je savršeno u skladu s nastojanjima pravih znanstvenika. Ovdje, sveti pisac iz one svećeničke tradicije poslije babilonskoga sužanjstva, nam samo želi reći i kaže da je početak svega Bog i u Bogu, u njegovoj stvarateljskoj volji koja je puna mudrosti i ljubavi. To sve izražava koristeći jezik, gledanje i izražavanje u kozmosu-povijesti koji se koriste u datom trenutku vremena i u datom mjestu, a to je vrijeme poslije babilonskoga sužanjstva na području Perzije ili Palestine.
Današnji evanđeoski ulomak, koji smo netom čuli, je jedna vrsta vremenskoga pregleda ili zbrajanja Isusova djelovanja koje mu je uzimalo najviše vremena i najviše pozornosti, a to je briga za bolesnike i nemoćne.
Ovim se još jedamput uvjeravamo da Isus nikada nije nikoga otpustio neuslišana, ako je tražio od njega pomoć u nevoljama ili ozdravljenje, pa bilo to da se radilo o tjelesnim-fizičkim bolestima i bolesnicima, bilo psihičkim ili duhovnim. Nikoga nije ostavio bespomoćna. Liječio je i opraštao, oslobađajući ljudsku osobu od svih njenih zala. Ono kako kaže danas Evnđelje: „Uistinu, prošao je čineći dobro“.
Ono kako čusmo danas, „koji bi ga se dotakli, ozdravljali bi“. Zato nije čudno da ga traže i čekaju sa svih strana tako da se nije mogao ni sakriti idući nepoznatim putem prema drugoj strani velikoga jezera.
Zajednica Crkve je primila ovu istu moć i zadaću dok naviješta Veselu Vijest, ozdravlja bolesne. Tako su odmah činili apostoli već u njihovim prvim pojavljivanjima u vrijeme Isusovo poslije uskrsnuća: propovijedali su i ozdravljali su. Crkva već dvije tisuće godina propovijeda i evangelizira ovaj svijet i propovijeda pomirenje s Bogom, kao što je i Isus činio, pokazujući sve ovo na jedan vidljivi način imajući na umu da je i Crkva odgovorna i da su joj na srcu brige i pozornost prema bolesnicima, patnicima i svim odbačenima. Ovo služenje crkve u konkretnom čovjeku, tu pred sobom čini i činilo je Crkvu vjerodostojnom uz njeno propovijedanje koje zajedno čine njenu temeljnu vrijednost i temeljno poslanje.
Jedan kršćanin, a napose svećenik, redovnik, redovnica i tzv višega staleža koji izbližega služi Bogu i koji želi slijediti svoga Učitelja, ne može zanemarivati ovaj vid služenja u Crkvi. Bogu hvala, to se u najljepšem obliku vidi u služenju starima, bolesnima, slabima i svima koje je društvo odbacilo. Mi koji se hranimo Kristovim Tijelom svaki dan ne možemo i ne smijemo zaboraviti da se tako povezujemo svaki dan s Isusom Kristom koji je na služenje svima – Moje Tijelo je predato za Vas. Tako i mi ovim stavom i životom trebamo biti predati i predavati se poput Njega. To je onaj svijet za koji i za koje je sam Isus, kako kaže današnji evanđeoski ulomak, pokazao da je njihov i da je na strani siromaha, slabih, bolesnih i djece. Ovo je naredio i meni i tebi da jednako to činimo njima služeći Njemu u njima, da im budemo blizu kao ljudi i time ih liječi, molitvom potpomognemo i sakramentima uslužimo. To je onda ono što On od nas želi i da budemo Njegovi s ovakvom osobnom iskaznicom koju ne treba nikome pokazivati jer ju svatko vidi i opaža na nama da smo Njegovi.
Saša Zvjagin, "Mostarska Gospa", Mostar 2003. Ulje na platnu.
Bogu hvala, crkva je od prvih dana povijesti pa sve do današnjega dana u svim i svakakvim uvjetima i vremenima služila ovim Isusovim malenima u tolikim velikim osobama povijesti Crkve. Jednako hvala Bogu i danas naša Crkva ima stotine milijuna raspoloženih Kristovih sljedbenika koji jednako čine po Njegovim stopama da dođu do svim ovih malenih na bilo kojem dijelu svijeta, a tako jednako i među nama danas i ovdje. Dok se bude i budemo ovakvima pokazivali s vjerom na djelu, ostati ćemo zauvijek Njegovi i, kako sam On garantira, „nikakva vrata paklena je neće nadvladati“. Naše ostaje odzivati se i povezivati se s Njime molitvom i Euharistijom da svaki dan jače čujemo njegov glas i Njegovu zapovijed u ovoj svetoj Crkvi.
Gospodine treba nam tvoj blagoslov i Tvoja pomoć na ovom putu! Gospodine, pomozi nas da uvijek iznova bolje odgovaramo Tvome pozivu i to molitvom i djelom pokažemo i potvrdimo na njivi Tvoje Crkve, ovdje danas među nama.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|