Ovih dana, točnije uoči Velike Gospe i na Veliku Gospu, su nas posjetili prijatelji iz milanskoga karitasa. Ovoga puta je to bio službeni posjet ispred pomoćnoga milanskoga biskupa zaduženoga za karitas i karitativne grupe. Naime, našu župu već nekoliko godina i to nekoliko puta godišnje posjete članovi karitativne skupine koja se zove „Radnici vjernici“
(„Lavoratori credenti“). Oni dovoze i dijele obiteljske pakete sa živežnim namirnicama i pelene za bolesnike i starije osobe, a po potrebi i druge materijale koji koriste siromašnim i potrebitim ljudima, a napose bolesnicima.
Njihovo je opredjeljenje prvenstveno pomoći čovjeka, a onda ustanove ili gradnju bilo čega što je korisno čovjeku. Međutim kada su vidjeli crkve u Gornjoj i Donjoj Britvici ostali su oduševljeni i zaključili da su crkve u ovakvim mjestima ono prvo što se mora graditi i pomoći. One znače život jednoga maloga mjesta i mjesto svih događaja i susreta je crkva. Tako im je bilo drago vidjeti njihovu opremu u ovim crkvama, ali i uvjerenje da sve ide onako kako su i zamišljali i kako su i kakva su izvješća dobivali.
Ovu skupinu je predvodio ispred biskupa don Peppino, a ispred onih koji razvoze godinama karitas, nama dobro poznati prijatelj, gospodin Remo u pratnji još troje članova iste karitativne skupine.
Ja samo mogu reći još jedanput veliko hvala ispred svih kojima oni pomažu i u ime svih nas iz župe kao i svih koji se koriste pelenama za odrasle i ostali medicinski materijal, veliko i veliko hvala.
Primili smo ih, dočekali i ugostili kao prave i velike prijatelje naših župa. Oni su još ovih dana posjetili i druge župe u kojima djeluju kao i u našoj, počevši od Konjica, Mostara…
Amici, grazie di tutto e per tutto.
U Donjoj Britvici je gotovo sve njihovo od pločica, stolica, oltara...
U Gornjoj Britvici također ista slika i ista stvar
Amici, grazie e grazie di tutto, da Gornja Britvica!
Slika za uspomenu, a nama za dugo sjećanje
Pjenušac je ostao za druge goste, a oni su zadovoljni viđenim i doživljenim.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|