Samo ime Marta na izvornom (aramejskom) jeziku znači gospodarica ili ona koja zapovijeda u kući. Samim tim ima negativan prizvuk na prvi mah i, nažalost, tako je ostalo kroz povijest u tolikim prilikama. Međutim, mi moramo iskreno staviti ovu evanđeosku perikopu na mjesto da bismo dostojno shvatili i Martu i Mariju.
Recimo da nama dolazi naš «poznati rođak» Isus, kako bismo se mi na to pripremili. Ona je htjela svom dušom dati sve što ima i poslužiti velikoga gosta, dok je Mariju više ili samo zanimalo što će Isus reći, što znači zanimala ju je samo njegova Riječ. Zato oni koji osuđuju ili olako samo uzimaju Mariju kao primjer teško griješe jer Marta će kazati tko je za nju Isus u Ivanovom Evanđelju (11,27) i reći će da ona vjeruje da je On Krist, Sin Božji koji treba doći na svijet.
Mislim da je Marta nešto što će biti kasnije i sam sveti Bebedikt. Njegovo pravilo je i bilo je «ora et labora», moli i radi. Marta je radila, a i sami Isus je trebao tuđega rada i posluge kao i svoju ekonomiju, jer, dakako, drugačije se nije moglo živjeti.
Zato Martin grijeh nije u tome što radi i poslužuje, već samo zato što je previše zauzeta time, a trenutno ne ostavlja prostora i onome što je odabrala Marija. Ne znam da li je Marija pogriješila što nije barem malo ostavila prostora za Martin dio rada, jer prije par nedjelja Isus je hvalio onu griješnicu koja je bila zauzeta njime i prala mu noge. Marta je naučila pravilo i ispravila svoju pogrešku na jedan veliki način ispovijedajući vjeru kod uskrsnuća Lazara. Eh, da sam Marta!
Jedne večeri prije nekoliko godina došao je jedan otac na roditeljski sastanak koji se održavao u jednoj Čikaškoj srednjoj školi. Tijekom razgovora s jednim od profesora svoga sina iznenada je problijedio, sjeo te gorko zaplakao. Nakon određenog vremena kad se opet pribrao zamolio je profesora za ispriku govoreći: «Moj sin na žalost ne živi više sa mnom. No ja ga i dalje volim i želim znati kako mu ide u školi»! Nakon te rečenice zastao je za trenutak te potom ispričao profesoru kako su ga njegova žena i četvero djece upravo tog poslije podneva ostavili te otišli živjeti u stan. On bijaše poduzetnik koji je imao građevinsku tvrtku. Ponekad bi znao provoditi i po 16 sati na poslu. Naravno da je tako radeći imao malo vremena za obitelj koja se polako ali sigurno sve više i više udaljavala od njega. I tako dođe dan kad se ostatak obitelji potpuno odijeli od onog koji već duže vremena praktično nije bio njen član. Iznoseći bolne činjenice dodao je: «Želio sam kupiti mojoj ženi i djeci sve što im je palo na pamet i što sam mislio da bi im moglo zatrebati misleći da ću ih tako usrećiti. No u međuvremenu ja sam potpuno zaboravio da im je najpotrebniji od svega otac i suprug koga će oni moći vidjeti, s kim će se moći šaliti, koji će im pružiti ljubav i potporu na njihovu životnom putu».
Zamislimo sad da je Isus najavio prije nekoliko desetaka godina da dolazi posjetiti naš dom. Svi znamo što bi naše bake ili prabake učinile. Zapovjedile bi djeci da u danima koji preostaju do Isusova dolaska drže kuću urednu i počišćenu. Ako bi se našlo nešto novaca u kući poslale bi djecu u trgovinu da kupe nešto potrebnih stvari da bi mogle pripremiti dobar objed za Isusa. U kratko, bile bi kao i Marta u jednu ruku, no u drugu naše bake bile bi kao i Marija. One bi sigurno isplanirale i učinile tako da svako njihovo dijete bude lijepo obučeno te kad Isus dođe da posjedaju do njegovih nogu da bi mogla čuti što će govoriti. Naše bake napravile bi dobru rasporedbu vrijednosti želeći Isusa vidjeti dobro nahranjenog ali isto tako lijepo primljenog s punim poštovanjem i ljubavlju. U tom njihovom poslu pomogli bi im zasigurno i naši, po nekada tvrdi djedovi, koji su imali životne mudrosti da uravnoteže duhovne i tjelesne stvarnosti života. Uz sve brige i problema kojih je bilo ponekad i preko glave našlo se vremena i za jutarnju i za podnevnu a napose za večernju molitvu i zahvalu Bogu za protekli dan i sve doživljeno u proteklom danu.
A danas, danas je nažalost, posve drugačije, mi kao da živimo u nekom svijetu koji jednostavno nema nikakve veze s našim precima, s našim djedovima i bakama. Vrlo lako u ovom suludom svijetu gubimo ravnotežu između duhovnih i tjelesnih vrijednosti. Vrlo lako gubimo naše glavno životno usmjerenje-život vječni za sitna mala svakidašnja usmjerenja: dobro se napiti ili najesti te uživati. Vrlo lako napravimo bućkuriš od životnih prioriteta: mislimo da nam je vrjednije imati što više nego li da nas naša djete češće vidi i zna da ima oca i majku koji se brinu za njega i s kojima može podijeliti svoje i dobro i zlo. Vrlo lako izgubimo osjećaj da nešto trebamo činiti iz višeg duhovnog uvjerenja a ne samo iz tjelesnog osjećaja koji je prolazan i koji nas neće nikada usrećiti.
Gospodine Bože, drži nas podalje od obuzetosti životom i životnim brigama da ne bismo zaboravili zašto si nas stvorio i dao nam život. Drži nas podalje od uživanja i razvratnosti ovoga svijeta da ne bismo zaboravili kako je ovaj život prolazan i kako preko njega trebamo zavrijediti život vječni. Gospodine Bože napose te molimo da nas držiš podalje od misli kako s novcem možemo sve i svakoga kupiti da ne bismo zaboravili kako ono najvažnije: ljubav, unutarnju sreću i tebe koji si sama neprolaznost ne možemo kupiti nikakvim novcem ni zlato. Podari nam snage da u svom životu izaberemo ono što je važno i što će nas dovesti u život vječni.
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|