13. lipnja: Sv. Ante Padovanski (1195 – 1231.)
– svetac za izgubljene stvari, zaštitnik bolesne djece,pomoćnik u bračnoj neplodnosti, zaštitnik siromaha, zatvorenika...
Kratki životopis
Sveti Ante je svetac cijeloga svijeta, a ne samo Padove ili Portugala, gdje je rođen. Njegov život veoma dobro oslikava Devetnica, pobožnost Svecu u kojoj na kraju svakoga zaziva molimo, da ako milost Božju izgubimo grijehom ili kojim drugim zlom, da je ponovno zadobijemo i u nju sve vratimo.
Tako je sa i izgubljenim materijalnim stvarima, ali uvijek dajemo prednost duši i milosti Božjoj, a Svetac nas neprestano zagovara i pomaže da se vratimo putu Milosti Božje.
Njemu se jedamput dogodilo, zato je i proglašen pomoćnikom u izgubljenim stvarima, da je mislio da je zaboravio gdje je stavio jednu veoma vrijednu-skupocjenu knjigu Psalama. Knjiga je bila skupa jer je od kože ili pergamene i, naravno, ručno pisana. Lopov mu je ju bio ukrao. On je molio Boga da nađe izgubljenu knjigu i lopov mu je ubrzo donio ukradenu knjigu.
Propovijed
Danas je, blagdan sveca cijelog svijeta, tako zovu sv. Antu njegovi štovatelji diljem svijeta, kako kršćani i vjernici tako nekršćani i nevjernici. Veliki svetac, sin bogatog plemića, rodio se davne 1195. u portugalskom gradu Lisabonu. Na krštenju njegovi roditelji dali su mu ime Ferdinando koje je ostavio nakon ulaska u samostan. Ante je napustio rano roditeljski dom te se uputio u benediktinski samostan gdje je završio filozofske i teološke znanosti te se dao rediti za svećenika. Nakon ređenja nastavio je s proučavanjem sv. Pisma te crkvenih otaca. Nedugo nakon njegova ređenja u Portugal stižu prvi fratri, sljedbenici sv. Franje Asiškog, koji propovijedaju pozivajući na obraćenje i promjenu života. Ante ih je s oduševljenjem slušao te o njihovim riječima razmišljao duboko u noć. Potaknut propovijedanjem siromašnih, ali Bogu duboko odanih fratara, Ante se odlučuje napustiti benediktinski samostan u kom je imao sve te u kom ga je zasigurno čekala svijetla i uspješna budućnost, te se pridružiti bosonogim, siromašnim i priprostim fratrima koji su propovijedali i pjevali o siromašnom Isusu koji je napustio slavu Oca nebeskog da bi se u punini vremena utjelovio te postao jednak onima najsiromašnijim i najzapuštenijim na zemlji. Dakle Ante se u 25 godini života pridružuje fratrima da bi započeo život u siromaštvu.
Potaknut Isusovim riječima iz današnjeg Evanđelja: «Pođite po svem svijetu, propovijedajte evanđelje svemu stvorenju» (Mk 16,15) Ante se pridružio braći koja su pošla u Afriku da bi tamo propovijedala i obraćala pogane na pravu vjeru. Antina želja bijaše prenijeti Isusovu poruku što dalje u svijet pa ako treba za Isusa i umrijeti šireći njegovu poruku spasenja. To bijaše njegova želja i namjera no Svemogući tvorac neba i zemlje imao je druge planove s njim. Poradi bolesti i groznice koja ga je tresla on se morao vratiti u Italiju te ostati s braćom u samostanu ne ostvarivši svoje želje da bude mučenik. Nakon oporavka Anti su bili dodijeljeni svakovrsni poslovi u samostanu od ribanja podova preko pranja rublja do rada u kuhinji u kojoj je provodio i po više sati na dan perući suđe te pospremajući druge stvari. Sve te poslove on je obavljao s velikom strpljivošću i poniznošću ne protiveći se odluci poglavara da radi one poslove koje su obično obavljala braća koja nisu bili svećenici te koja nisu imali škole. A kako znamo Ante ne samo da je bio svećenik on je bio jedan od najučenijih ljudi u to vrijeme u cijelome franjevačkom redu. Svoju učenost i svoje znanje Ante je čuvao u poniznosti za sebe jer je znao da sv. Franjo želi poniznu i samozatajnu braću. Takav način Antina samozatajnog života nastavio se sve dok jedne nedjelje prilikom proslave mlade mise nitko od «učene braće» nije htio propovijedati pa je gvardijan rekao Anti da on to učini misleći kako ako se on i osramoti to neće nikomu puno smetati jer za njega i onako nitko nije čuo. Ante je i opet u poniznosti prihvatio gvardijanovu odluku te se nakon što je pročitano Evanđelje popeo na propovjedaonicu. Prije nego je počeo propovijed prekrižio se te zazvao Duha Svetog za prosvjetljenje. Okupljeni puk te druga braća fratri pitali su se što će im reći taj nepoznati fratar koga još nitko od njih nije čuo propovijedati. Ante je počeo svoju propovijed te zadivio sve one koji su ga slušali. Nakon te propovjedi glas o Anti pronio se skoro cijelom Europom koju je on nakon tog dana počeo obilaziti propovijedajući te prenoseći Isusovu Radosnu vijest svemu stvorenju. Kroz jedanaest godina Ante je svjedočio ljubav u Isusa cijelim svojim životom a napose poniznošću i samozatajnošću. Ne doživivši starosti umro je u 36 godini života 1231. Ni godinu dana nakon smrti proglašen je svecem te uzdignut na čast oltara.
Braćo i sestre, sveti Ante poziva nas na poniznost jer se preko poniznosti sigurno dolazi do Gospodina Boga. Današnji čovjek daleko je od poniznosti, on je oholica koji misli da može sve sam i da mu nitko drugi nije potreban. On nema mjesta za Gospodina Boga ni u glavi, ni u srcu a ni u životu. Osim samog sebe on ne pozna i ne prizna nikoga ni na nebu ni na zemlji. «Ako ima boga, zašto ja ne bih bio bog» pisao je njemački filozof Nietzche. Životopisci kažu da je odrastao s tri bigotne žene. Napadao je kršćane gdje je god mogao.Poznate su njegove uzročice da se vi kršćani držite neba u propovijedanju, ali kada treba nebu poći da se previše bojimo te dobrote i ljepote; ili da je bio samo jedan kršćanin na svijetu, ali su ga razapeli – što znači da kršćani ne postoje nikako. Nije bio bog, nije postao Bog, završio je u bijedi, završio je u ludnici napušten od sviju, ostavljen od sviju, zaboravljen od sviju. Takvih oholica, nažalost, ima mnogo. Takvih oholica što ustrajno prkose Bogu ima bezbroj. Svijet je pun pobunjenika protiv Boga – mnogi misle da je Bog igračka s kojom se mogu igrati; da je Bog sredstvo kom se mogu ismijavati; da je Bog objekt koga mogu psovati; da su Božje zapovjedi one koje se trebaju kršiti. Najveći grijeh današnjeg oholog čovjeka jest taj što je on na mjesto Boga postavio sebe; što umjesto da podiže oltare Bogu on podiže oltare sebi; što umjesto da pali tamjan Bogu on ga pali sebi uživajući u mirisu i hvalama drugih. Ja i ti brate i sestro pozvani smo ne biti takvi! Ja i ti pozvani smo slijediti primjer sveca čiji blagdan danas proslavljamo! Ja i ti smo pozvani živjeti u poniznosti znajući da je Bog onaj koji nas je pozvao i darovao u život. Ako želimo postati veliki ne u svojim očima ili u očima drugih ljudi već u Božjim očima onda to moramo učiniti držeći se za ruke nebeskog Oca, dopuštajući mu da on zauzme prvo mjesto u našem osobnom životu; u životu naših kršćanskih i vjerskih zajednica; u životu naše Hrvatske zajednice ovdje ili u bilo kojem drugom mjestu gdje se nalazimo i gdje živimo i radimo.
Braćo i sestre sv. Ante približio se Ocu nebeskom preko tri stvari ili preko tri puta: privi put – ljubav prema Kristu Spasitelju; drugi put – ljubav prema Svetom Pismu; treći put – duševna i tjelesna čistoća. Sva ova tri puta naći ćemo na svim kipovima ili slikama svetog Ante. Svetog Antu vidimo s Isusovim u naručju; sa Svetim Pismom u jednoj ruci te s ljiljanom, u drugoj, koji simbolizira čistoću i nevinost. Reći ću sada nekoliko riječi o svakom od ovih putova.
Prvi put: ljubav prema Kristu Spasitelju koji je ostavio nebesku slavu da bi se pridružio nama u liku čovjeka. Sv. Ante izgarao je od ljubavi prema Isusu, kratko rečeno Isus mu je bio sve. S Isusom je živio, za Isusa je živio, s Isusom je umro. I prije nego što će umrijeti Svemogući Bog udijelio mu je milost da mogne prihvatiti te zagrliti dijete Isusa u svom naručju. Ante se odrekao svega da bi mogao slijediti siromašnog Isusa. Ja i ti, brate i sestro, pozvani smo po njegovu primjeru imati na umu da nam Isus mora biti privi u životu. Znamo da ne možemo živjeti bez materijalnih dobara no ne dopustimo da nas ona zarobe te da nam uzmu ne samo tijelo već i dušu.
Davne 1906. na Sredozemnom moru dogodila se nesreća broda Sirio koji je plovio prema Americi a ne kom je bilo oko 800 talijanskih iseljenika, a mogli su biti i naši hrvatski. Jedan od putnika prije nego će skočiti u more da bi se spasio, opasao je oko sebe nekakav čudan pojas. U taj pojas bila je ušivena sva njegova ušteđevina, naravno u zlatnicima. Jadni čovjek plivao je svom snagom da spasi sebe i svoje zlato ne brzo se umorio jer ga je zlato vuklo u dubine. Kad je već bio blizu jednog od čamaca za spasavanje, izdale su ga snage. Pokušao se zadnjim ostacima snage osloboditi pojasa sa zlatom no nije išlo – Ne mogu se osloboditi – kriknuo je te potonuo u dubine zajedno sa svojim malim bogom.
Braćo i sestre ne dopustimo da se i nama, s našom dušom, dogodi nešto slično. Trudimo se nasljedovati sv. Antu u ljubavi prema siromašnom Isusu.
Drugi put – ljubav prema Svetom Pismu. Sv. Ante volio je i proučavao Sveto Pismo te povijest spasenja. Većina naših obitelji ima Bibliju doma na kojoj se nažalost nakupila prašina poradi toga što se ta Biblija nije otvorila već godinama. Sv. Ante bio je veliki propovjednik jer je dobro poznavao poruku sv. Pisma. Dragi roditelji, drage bake i djedovi, dužni ste prenositi kršćanski nauk na svoju djecu i bližnje. To će biti lako učiniti ako vam je poruka Evanđelja jasna te ako znate o čemu se govori u drugim Biblijskim knjigama. Ako vam je pak sve to skupa nepoznanica pa što ćete prenijeti na generacije iza Vas? Ništa! Zasigurno ništa! Ne dopustite da vam se to dogodi, obećajte sebi – obećajte sv. Anti koji je toliko volio Sveto Pismo da će te od danas više drugovati s Biblijom te se nadahnjivati na njenim recima prenoseći njenu poruku na svoje potomstvo.
Treći put – čistoća koju simbolizira ljiljan. Sv. Ante ljubi je čistoću duše i tijela jer je želio biti što bliži svom Spasitelju. Čistoću duše obdržavao je primajući svete sakramente a napose sakrament sv. Ispovjedi dok je čistoću tijela obdržavao kroz samo disciplinu, molitvu, post i druge tjelesne vježbe. Sv. Ante upućuje poziv svima nama, okupljenima danas, njemu u čast, da obdržavamo čistoću duše i tijela. Sv. Ante poziva nas da ne zanemarimo sakrament svete ispovjedi u kom susrećemo milosrdnog Oca nebeskog koji nam prašta sve naše prijestupe. Sv. Ante poziva nas da uz molitvu svladavamo naše neuredne želje i porive. Vama oženjenima i udatima, svetac svega svijeta, poručuje: čuvaj svoju bračnu čistoću; čuvaj svetost svoje bračne ložnice, čuvaj svetost svoje bračne sobe i svog bračnog druga i bit ćeš bliže Bogu. Vama mladima, neoženjenim i neudatim, svetac svega svijeta poručuje: čuvaj mladenačku čistoću i ne povedi se za razvratnostima koje nudi svijet jer te one neće dovesti k Bogu već će te odvesti i udaljiti od Boga. A što želiš u vječnosti biti s Bogom ili biti odvojen od Boga u vječnom paklu gdje se vječni oganj ne gasi!?
Braćo i sestre, dragi vjernici, svetac svega svijeta sv. Ante, želi nam pokazati put kojim se dolazi da Bog a to je put poniznosti obogaćen dubokom ljubavlju prema siromašnom Spasitelju Isusu Kristu; obogaćen poznavanjem svetoga Pisma te prožet duhovnom i tjelesnom čistoćom. Ljubi Boga nada sve jer te je on stvorio i otkupio; budi ponizan jer si samo stvorenje a ne bog; trudi se upoznati sveto Pismo jer je u njemu zapisana povijest spasenja; nastojmo čuvati svoju duševnu i tjelesnu čistoću jer ćeš na taj način omiliti Gospodinu Bogu.
Brate i sestro ne dopusti da ti život prođe u ništa, trudi se živjeti kršćanski po primjeru sv. Ante kako bi ti Bog na kraju života udijelio vječni život i vječnu sreću!
fra Franjo Mabić
| < « | » > |
|---|