Župa Izbično

  • Povećaj slova
  • Resetiraj
  • Smanji slova

D U H O V I - Pedesetnica

E-mail Ispis PDF
DUH_SVETI_2Isus želi uvjeriti apostole da neće ostati sami i zato im u velikosvećeničkom govoru ponavlja čak pet puta da će doći Duh Sveti Tješitelj i Branitelj koji će biti s njima. To u današnjem ulomku evanđelja čujemo dva puta. On će ih poučiti i podsjetiti sve što im je Isus govorio.

 

U Starom Zavjetu znamo da je Duh Božji bio ona snaga koja je pokretala i davala život. Duh Sveti Gospodinov je posvećivao i davao novi život – slao na nov u zadaću (Iz 61,1). Također smo ga vidjeli i nad Mesijom (to se odnosi na samoga Isusa koji će taj ulomak pročitati upravo u sinagogi svoga grada Nazareta) kako nam svjedoči isti prorok, kao što ga vidimo i nad čitavim Božjim narodom koji prihvaća Božje zapovijedi i obdržava ih. Ruah i dabar (hebrejski duh i riječ) su neizbježni u Svetom Pismu.
U Novom Zavjetu odmah zapažamo da Duh Sveti ulazi ili daje konstitutivnost Presvetomu Trojstvu. To je Duh Božji, to je Duh Isusov, to je Bog, to je Krist. Zato će i evanđelja napisati onu zapovijed Isusovu da idu po svem svijetu i krste u ime Presvetoga Trojstva.
Ivan na poseban način daje novu dimenziju Duhu Svetomu koju smo čuli maločas. Zadaća Duha Svetoga je da nas podsjeća na riječ, na riječ Kristovu.


«-Što li će biti od ovoga djeteta? – pitao se kralj. Do kraja svoga života nije mogao zaboraviti svoje putovanje u Jeruzalem i onu čudesnu zvijezdu, prije trideset i tri godine. Kao opčinjen slijedio je s ostalom dvojicom tu zvijezdu. Zatim oni trenuci u štali, u okolici Betlehema!
- To bi dijete već sada trebalo biti moćni vladar?- razmišljao je stari kralj. Te su ga misli potakle na novo putovanje. Još se jednom odlučio na daleki put. Pošao je sam – dvojica negdašnjih njegovih suputnika za čudesnom zvijezdom su u međuvremenu umrla.
U Jeruzalemu su se još sjećali čudesne zvijezde. Ali kraljevskog djeteta?… smijali su se starom kralju.
U Betlehemu su kimali glavama: ne znaju za nikakvoga Isusa iz Betlehema. Bio je doduše neki Isus, ali iz Nazareta, neki bogohulnik!. Pogubljen je prije nekoliko tjedana.
Kralj se žalostan vratio u Jeruzalem. Bilo je to upravo na blagdan Duhova. Slavljenička svjetina ga je povukla za sobom. Iznenađen i radoznao čuje glas i dobacivanje:
-    Pa ti su ljudi poludjeli, ili su pijani.
Onda začuje kako jedan govori na njegovom perzijskom jeziku.
Iznenađujuće! I ostali okupljeni oko toga čovjeka, čini se da ga razumiju, kao da govori njihovim jezikom. Govori o Isusu. Da nakon sramotne smrti na križu nije ostao u grobu nego ga je Bog uskrisio. Stari kralj prilazi Petru – tako se zove taj koji je govorio – i moli ga da mu to sve potanko ispripovijedi. Nema sumnje  - o kome Petar govori nije nitko drugi već Betlehemsko Dijete! Isus je dakle živ!
-    Ali, gdje ga mogu naći? – pita stari kralj.
-    Shvativši o čemu se radi reče Petar: - On je među nam, on je unam i s nama. Mi smo njegova usta, oči, lice, ruke, noge…
Dok su oni još sjedili i razgovarali, začu se buka s neba. Još se jednom pojave ognjeni jezici te siđu na svakoga od njih. Starome kralju sinu nova zvijezda. Vrati mu se živo sjećanje te reče:
-    Kao da se ona Betlehemska zvijezda prosula u više njih. Skao od njih na jednoga od nas.
I postade mu sve jasno: Svaki od nas postaje Betlehem, svaki postaje kolijevka, u svakome od nas iznova se Isus rađa – kao nekoć: začet po Duhu Svetomu!» (K. Marti, Kratke priče 1., Bosnar, 106.)


Duh Sveti je Branitelj i Tješitelj. U prvim stoljećima kada je Crkva bila progonjena svaki dan vidimo Duha Branitelja koji ju brani kao odvjetnik na u sudnicama protiv tužitelja – zlih ljudi.  On je tu koji sudjeluje u mučeništvima da izdrže, u sudnicama da ne klonu, daje pravu riječ i pravu obranu ako je potrebna. Međutim, kada je Crkva izašla iz ovoga perioda onda se više osjeća i očituje Duh Tješitelja i velikim kušnjama i poteškoćama. Zato će Sveti Bonaventura reći da je Tješitelj Duh Sveti djelovao ispravno-točno, savršeno i razmjerno. Uostalom, Bogu tako i priliči.
O današnjoj svetkovini nije lako pisati i razglabati nama koji se nismo posvetili stručnijem studiju biblijske teologije i bibllijskih znanosti, ali Bogu hvala, nađu se ovakvi primjeri koji to znaju lijepo dopuniti i sa osrednjom teologijom pojasniti ili popuniti one praznine koje mi ne bismo znali reći. Još jedan razlog je i u tome što se u sva tri godišta nalaze i svetkovine, pa tako i ova, te se može uvijek jednako konsultirati što ima u godini A ili B. To nam pravo daje Duh Sveti i on nas na to podsjeća.


Zaključak ovoga primjera je meni i tebi za život, a teolozima daljne razglabanje. Ja moram biti Betlehem i kolijevka gdje će se Isus rađati, ja moram biti Nazaret gdje će Isus u meni rasti, ja moram biti propovjedaonica ili sinagoga koja će naučavati, ja moram biti njegova usta koja će mu slavu razglašavati, ja moram biti kršćanski ja koji će njegovu poruku primiti i s njime je nositi u moj život i drugima davati. On me danas na to «tjera», on me uči i podsjeća.
Bože, hvala Ti na Duhu Svetomu! Bože pomozi mi da s njime živim i s njime Tebe nosimo drugima!

fra Franjo Mabić