To nam potvrđuje i sam psalmist (57/58,12) da postoji Bog koji donosi pravdu na zemlji, ili kako će još Psalam 67 potvrditi da je On (Bog) otac sirota i branitelj udovica, kako nalazimo i u ustima proroka Izaije kada prijeti neposlušnima Bogu i prodanim i podmićenim političarima.
Gospodin Isus u maloprije pročitanom Evanđelju izgovorio je za nas ljude 21. stoljeća po malo čudne i teške riječi. Isus reče: blago vama siromasi, a jao vama bogataši! Dakle ako pogledamo tu rečenicu samu za sebe to bi značilo: blago onima koji su gladni, žedni, bez odjeće i obuće a jao onima koji sve to imaju. No nije Krist baš tako mislio kad je upućivao maloprije pročitane riječi svojim učenicima i mnoštvu koje ga je slušao.
Evo o prvoj rečenici iz osam blaženstava želimo danas razmišljati tijekom ove propovijedi. Prije nešto više godina snimljen je film pod naslovom «Quo Vadis»! U njem je igrala jedna od vodećih američkih filmskih zvijezda Deborah Kerr, a film govori o smaknućima kršćana u starom Rimu. Jednog dana, nakon nekoliko dramatičnih filmskih prizora, novinski reporter koji je pratio snimanje zapitao je Deboru: «niste li bili uplašeni kad su lavovi potrčali prema vama dok ste se nalazili u areni»? Ona je odgovorila: «Ne, nisam uopće osjećala nikakav strah. Ja sam pročitala scenarij i zala sam da mi se u toj sceni s lavovima ne može ništa dogoditi». Deborino nedužno povjerenje u sposobnost čovjeka koji je bio zadužen da ju zaštiti dobra je slika nedužnog povjerenja koje su imali siromašni ljudi u Gospodina Boga u biblijsko vrijeme, u vrijeme dok je Isus hodao zemljom.
Isus nikad nije želio ili pokazivao namjeru u svojim govorima i učenjima proglasiti materijalno siromaštvo blagostanjem. On nikada nije imao namjeru odobriti i opravdati siromaštvo koje mi vidimo u predgrađima naših velikih gradova ili po zapuštenim selima. On nije nikada imao namjeru odobriti siromaštvo i tako veliku razliku između društvenih slojeva koje je vidio u svom rodnom gradu i u svojoj domovini za svoga zemaljskog života. Pitamo se onda braćo i sestre koga je i što je Isus imao na pameti kad je izgovorio tako poznatu rečenicu: «Blago vama siromasi, vaš je kraljevstvo Božje» (Lk 6,20b).
Isus kad je govorio o siromasima imao na pameti one koji su bez bogatstva, bez utjecaja, bez zaštite od bilo koga ali koji su svu svoju nadu i sve svoje pouzdanje stavili u Božje ruke, one koji prolaze sve ono što je i on prolazio i prolazi. Tako, siromašni koje je Isus nazvao blagoslovljenima ili sretnima su bili oni koji su shvatili da se ne mogu osloniti na ovo svjetske stvari u potrazi za nutarnjom, duhovnom srećom. Oni su tražili svoju sreću jedino kod Boga i jedino u Bogu. Bog je njima bio sve. Materijalna dobra, materijalno bogatstvo za njih nisu puno vrijedila. Drugim riječima rečeno, blagoslovljeni su oni koji nađu sami sebe u istom položaju u kojem je Debora Kerr našla samu sebe tijekom opasne scene u filmu «Quo Vadis». Ona je znala da je totalno bespomoćna, isto tako znala je da ne može zaštititi samu sebe stoga je prestala biti zabrinuta i jednostavno sve svoje povjerenje prepustila je čovjeku koji je bio zadužen da joj se ništa ne desi. Imamo li mi bar djeličak povjerenja prema Bogu da nas On štiti i prati na našem životnom putu? Većina pobožnih i siromašnih ljudi u Isusovo vrijeme prestala je biti zabrinuta, oni su stavili sve svoje povjerenje, svu svoju nadu u Gospodina Boga. A gdje je naše povjerenje, gdje je naša nada? Gdje je naša sigurnost? Je li u bogatstvu koje imamo ili u Bogu koji nam je darovao sve što imamo?
Sv. Augustin veliki crkveni učitelj izrekao je kakvo naše povjerenje prema Gospodinu Bogu treba biti. Augustin kaže:
«Povjeri Gospodnjem milosrđu svoju prošlost, njegovoj ljubavi svoju sadašnjost,te njegovoj providnosti svu svoju budućnost i bit ćeš sretan, bit ćeš zadovoljan»!
fra Franjo Mabić
< « | » > |
---|