Župa Izbično

Prorok Amos je već osam stoljeća prije Krista opominjao da će doći «onaj dan» kada će Gospodin kazniti sve one koji čine nepravdu njegova vremena. On jednostavno kaže da se neće moći umaći tom danu jer su toliko zla nanijeli kako njegovim stablima divljih smokava i njegovom stadu, tako i ljudima. Oni će tražiti spas. Bježati će ispred lava i naći «spas» pred raljama medvjeda. Je li to spas? 

Evanđelist nas opominje da ovaj dan dolazi iznenada (Lk 21,34). Božja, Njegova pravda ne poznaje mito ili koji drugi vid izbjegavanja. Onaj dan stiže da kazni opake i donese spasenje – spas pravednicima koji ga očekuju i koji su se pripremili za Njegov onaj dan. Naše je na vrijeme se pripremiti i u miru čekati Gospodina, kako kaže starozavjetni prorok.

U noći 15. travnja 1912. najveličanstveniji putnički brod napravljen do tada, Titanik, udario je u santu leda, probio trup, te potonuo na dno sjevernog Atlantika (kapetan nije htio vjerovati pozivu SOS-a da ide ususret velikoj santi leda). Preko 1500 ljudi izgubilo je te noći život u jednoj od najgorih katastrofa koje su se dogodile u povijesti čovječanstva, u povijesti čovjekova bivovanja na zemlji. Nekoliko godina nakon tog tragičnog događaja američki magazin podsjetio je na tu veliku katastrofu jednim člankom. U tom članku postavljeno je jedno šokantno i začuđujuće pitanje svim čitateljima. Pitanje je glasilo ovako: da ste se vi zatekli na Titaniku one noći kada je tonuo, bili vi u to vrijeme pospremali ležaljke na palubi broda? Što bi značilo: budi mrtav hladan na sve ono što se događa oko tebe.

Na prvu ruku rekli bismo: kakvog smiješnog pitanja, kakvog glupog pitanja. Ni jedan čovjek sa zdravim razumom ne bi zanemario upozoravajuće sirene na brodu koji tone te išao uređivati palubu broda raspoređujući po svom ukusu ležaljke na palubi. Ni jedan čovjek s imalo zdravom pameti ne bi zanemario zapomaganje utopljenika te pošao uređivati palubske ležaljke. No ako smo nastavili čitati magazin naišli smo na razlog tako čudnog i zaprepašcujćeg pitanja. Čitajući tekst dalje mi bismo ubrzo postavili sami sebi pitanje: Da ja možda ipak ne uređujem palubske ležaljke dok brod tone i dok se drugi u strašnim mukama tope!

Zapitajmo se: Jesmo li se ikada našli kada smo zaboravili duhovne vrednote našega života na zemlji? Jesmo li tako zauzeti svakodnevnom trkom da smo zaboravili svrhu svog života, svrhu svoga postojanja? Jesmo li tako obuzeti sami sobom da zaboravljamo da nas je Bog stvorio i da nam je darovao i povjerio naš vlastiti život, naša desetljeća, naše godine, naše dane, sate i minute!

Postavimo  danas pitanje svaki od nas, svaki od nas samome sebi: da li mi pospremamo palubske ležaljke dok brod tone? Crkva želi staviti pred nas, pred naše oči, srca i duše u ovo vrijeme Došašća, u ovo vrijeme iščekivanja, ovo pitanje: što ja radim, što ja činim?

Ako pogledamo sva tri današnja čitanja u jednom ili u drugom smislu sva tri čitanja upućuju nas da se zapitamo: kako se mi pripremamo za onaj dan koji dolazi ili jesmo li se pripremili za onaj dan koji dolazi?!Gospodin Isus upozorava nas u današnjem Evanđelju riječima: Pazite na se, da vam srca ne otežaju u proždrljivosti, pijanstvu i u životnim brigama! (Lk 21,34). Gospodin radije želi da budemo budni i da molimo. Biti budan i moliti za Njegov dolazak u slavi. Kristov dolazak u slavi označit će kraj ovog zemaljskog života te početak budućeg u vječnosti.

Budni budite i molite da mognete stati pred Sina Čovječjega. Ova rečenica ponavlja se opet i opet kroz različite izričaje u Evanđeljima. Isus će tako reći na drugom mjestu u Markovu Evanđelju ovo: Pazite! Bdijete jer ne znate kada je čas. Bdijte dakle jer ne znate kada će taj čas doći, da li u večer ili o ponoći, da li za prvih pijetlova ili ujutro. Što kažem vama, kažem svima: Bdijete! (usp. Mk 13,33-37). Dakle Došašće nas poziva bez obzira na dob ili stalež da budemo budni, da budemo pripravni te da molimo za ponovni Kristov dolazak u slavi i veličanstvu.

Ovaj primjer koji ću sada ispripovjediti dogodio se nekoliko godina ranije. Jedan holiwudski glumac, zvijezda filma i zabave, iznenada se razbolio i to veoma teško. Nakon pregleda i dobivenih nalaza njegovo osobni liječnik prišao mu je s tužnim pogledom te rekao smušeno: stanje u kojem se nalaziš je očajno, gotovo bezizlazno. Mi smo te trebali operirati prije 36 sati da bismo imali ikakvu šansu da te spasimo, da ti produljimo život.

Nakon kratke stanke glumac je rekao: ne brinite doktore ja sam naučio više o samom sebi u tih proteklih 36 sati nego u proteklih 36 godina moga života. I što sam otkrio i naučio o samom sebi daje mi nadu i radost koju ja nikada prije nisam iskusio kroz moj život. Otkrio sam da nisam bio uplašen smrću. Kroz moje život ja sam se molio svaki dan bez iznimke i sad kad je On samo nekoliko minuta daleko do mene ja sam otkrio plodove svoje ustrajne molitve. Kroz te trenutke otkrio sam da Isus i ja nismo jedan drugomu stranci. Mi bijasmo blizi prijatelji zahvaljujući tim dnevnim molitvama i Njegovim milostima.

Blagoslovljen je svaki čovjek i žena koji će kad ugledaju Gospodina moći reći: Dobro došao Gospodine ili dobro mi došao onaj dan. Nakon svih ovih godina molitve i čekanja u vjeri i nadi dobro je vidjeti te licem u lice primiti zasluženu nagradu. To je pravda koja stiže nakon svih tih i tolikih «rezanja stabala naših divljih smokava, razgonjenja stada našega blaga i progonjenja naše djece». On je smiraj vječni onima koji su ga tražili i njegovim putem išli da ga nađu. Zato blago onima koji ga u miru dočekaju. Gospodine, pomozi nam da i mi budemo dio tvoga mira, kako danas tako i Tvoga Vječnoga Mira.

< «		» >