«Krist nas je ostavio na zemlji da budemo zrnca koja će prosvjetljivati, da budemo kvasac tijestu, anđeli među ljudima, odrasli među djecom, duhovni ljudi među tjelesnim ljudima, ostavio nas je da budemo sjeme koje će donijeti plod. Na zemlji ne bi bilo više pogana kada bismo se mi ponašali i živjeli život pravih kršćana».






13. lipnja: Sv. Ante Padovanski (1195 – 1231.)
Danas slavimo svetkovinu Presvetog Tijela i Krivi Kristove. Danas na poseban način želimo iskazati počast Isusovoj nazočnosti među nama pod prilikama kruha i vina. Danas slavimo uspomenu-spomen-anamnesis smrti i Uskrsnuća Kristova, odnosno, Njega u Presvetom Tijelu i Krvi njegovoj.
«U zanku križa mi se neprestano prinossimo i predajemo Gospodinu Bogu, odnosno Presvetomu Trojstvu. Kada činiš znak križa, čini ga dobro i lijepo. Ne nakazno i žurno tako da nitko ne može razumijeti što činiš. Čini pristojno velik i širok znak križa, polako i široko s čela na grudi, od jednoga ramena na drugo rame.
Isus želi uvjeriti apostole da neće ostati sami i zato im u velikosvećeničkom govoru ponavlja čak pet puta da će doći Duh Sveti Tješitelj i Branitelj koji će biti s njima. To u današnjem ulomku evanđelja čujemo dva puta. On će ih poučiti i podsjetiti sve što im je Isus govorio.
Uzašaće na jedan način predstavlja ono što je uskrsunuće: Krist sa zemlje ide u nebeski boravak, iz povijesti prelazi u vječnost, iz ovoga ograničenoga svijeta prelazi u beskonačnost, iz čovještva u koje je bio sašao, vraća se u božanstvo odakle je došao, tajnom utjelovljenja.


